Predsjednik; Šime Hrvojević
Tajnica; Jelena Salopek
Blagajnica; Marija Bionda

ZU Kordunaša Korana
ZU Kordunaša Korana
ZU Kordunaša Korana
ZU Kordunaša Korana
ZU Kordunaša Korana
ZU Kordunaša Korana

ZAVIČAJNA UDRUGA KORDUNAŠA KORANA:Kordunski sving,Đipac

ZAVIČAJNA UDRUGA KORDUNAŠA KORANA

Zavičajna udruga Kordunaša “Korana”

ZU Kordunaša Korana
SeloHr
o nama

Zavičajna udruga KORDUNAŠA “KORANA” ZAGREB osnovana je u Zagrebu 19.veljače 2003 godine. Svojim predstavljnjem kroz pjesme i plesove nastoji prikazati bogatu kulturnu baštinu Korduna. U udruzi djeluje folklorna i tamburaška sekcija, a broji trideset pet aktivnih članova. Mnogi nastupi su iza nas kao što su godišnje smotre folklora amatera grada Zagreba, susreti Kordunaša u Drežniku, Lađevcu, Cetingradu zatim susret u Globusu 2008 god u organizaciji same udruge. Gostovanje više godina u Plehanu na “DANIMA SV. MARKA”, 2007god. smotra folklora Žepče, Derventa “DANI SV. JURJA , Hruševec XII susret kulturno umjetničkih društava, Prepuštevec “PRIGORSKI DANI”, “DANI TRNAVE” tradicionalno svake godine. Sudjelovanje na koncertu “PRIJATELJI I MI” u ogranizaciji KUD-a St. Brestje, Sveta Klara IV Međužupanijski folklorni susret, “DAN SJEĆANJA I ZAHVALNOSTI” Cetingrad, Sopnica “DAN ŽUPE” hodočašće u svetište MARIJU BISTRICU u organizaciji grada Zagreba svake godine u 9.mj. RUJANFEST također niz godina , a posljednih godina učastvujemo i u gradskoj manifestaciu “ADVENT U ZAGREBU”. Moramo posebno napomenuti nastup na završnom koncertu dom Ministarstva obrane republike Hrvatske gdje smo nastupali na završnom koncertu među deset odabranih naj boljih društava u gradu Zagrebu.




Ženske Narodne nošnje iz Kordunskih mjesta:
Slunj, Rakovica, Drežnik, Lađevac, Cetingrad i Cvitović

 Svečana Narodna nošnja
- RUBAC na glavi štofani i vezan odzada na potiljku
STRUKA oko vrata a može biti u raznim bojama
- KOŠULJAC ukrašen čipkom oko vrata i rukava
- OPLEĆAK izvezen i ukrašen koncem u boji
- PODCUKNJA ukrašena čipkom
- KIKLJA izrađena od štofa i plisirana
- ZASTPR od satenske svile u raznim bojama
- ČARAPE vune pletene (zvane suklene)
- OPANCI na nogama opanci rađeni po mjeri od kože

Radna Narodna nošnja
- RUBAC šareni pamučni zavrnut na vrh glave
- KOŠULJAC šareni pamučni
- OPLEĆAK štrikan od vune može biti u raznim bojama
KIKLJA šarena nabrana u pasu
- ZASTOR šareni može biti izduženi da pokriva prednji dio kiklje ili okrugli
ČARAPE od vune zvane suklene čarape mogu biti crne ili bijele
OPANCI obično crni gumeni

Muške Narodne nošnje iz Kordunskih mjesta:
Slunj, Rakovica, Drežnik, Lađevac, Cetingrad i Cvitović

- KAPA s resama ili radna zvana ĆUBARA
- KOŠULJA širokih rukava (zato što nije postojalo radna )
- JEČERMA ukrašena pucima (gumbima)
- ĆEMER izrađen od kože a ima džep za plosku s rakijom ili kuburu
- GAĆE širokog tura a u pasu vezane svitnjakom (špaga provučena kroz rub gaća)
- ČARAPE vunene pletene (suklene)
- OPANCI od kože izrađeni po mjeri ili obični gumeni kao i kod žena


Napomena: Narodne nošnje Kordunskog kraja razlikovale su se mjesto od mjesta
Ovog puta opisala sam mjesta koja se razlikuju u vrlo malim sitnicama
ili nikako, a mi kao udruga posjedujemo u fundusu
Muška narodna nošnja nije postojala radna već su se mijenjali pojedini
dijelovi (kapa i opanci)

Pokladni običaji Slunja i oklice

ZU Kordunaša KoranaMaškare su sastavni dio pokladnih običaja. Kreću u subotu prije samih poklada i traju četiri dana. Jedna skupina kretala je za vrijeme dana, dok je druga pod nazivom KRINKE kretala početkom noći. Pripadnici skupina obično su bili obučeni u bijelo. Žene preko glave imale su gazu zvanu RIDA, a muškarci su glavu omotavali ručnikom i lice prekrivali tkaninom na kojoj su napravili otvore za oči, nos i usta. Skupine su brojale do dvadeset maškara i obavezno su imale DJEDA I BABU. Djed i Baba bili su uglavnom maskirani muškarci koji su u rukama nosili štapove sa zadaćom da štite maškare.

Maškare su prolazile svirajući kroz sela od kuće do kuće. Vukle su sanjke na kojima je od slame u trošnoj odjeći bila maskota zvana KEKO. Pokraj KEKE na sanjkama bili su našiljeni štapovi i košara. Na štapove su domaćini čije kuće su bile posjećene vješali slaninu i razne suhomesnate proizvode, a u košaru su maškare spremali jaja i sve ostalo s čim su seljani darivali sirotog KEKU. Domaćini za uzvrat dobili su pjesmu ili kolo svirano uz tamburicu zvanu KOZARICA. Po selima kretalo se više grupa maškara. Znale su se susresti i zavaditi, što znači da su napravili KAVGU. Obračun je bio uglavnom vani gdje je jedna skupina pokušala što više izvaljati i natrljati snijegom drugu. U tom trenutku BABA i DEDA imali su naviše posla. Prije noći dnevne maškare morale su završiti svoj obilazak, podijeliti između sebe sve ono što su dobili jer po noći idu KRINKE i nije nikako dobro da se sretnu.

U KRINKE su išle mlađe osobe: cure, dečki, snaše i mladi muževi. Oni su također imali BABU I DEDU i svi su skupa bili jako bučni. Vrištali su, pjevali i dozivali se. Domaćini su častili KRINKE rakijom, uštipcima i masincom. Ponekad KRINKE nisu bile zadovoljne domaćinom pa su izazvale gužvu. Tada je nastradala gazdarica na način da su je Krinke strpale u zapećak.

Sve je to tako trajalo od subote i završavalo s utorkom jer s ČISTOM SRIJEDOM počinje KORIZMA.

Običaji Kordunskih mjesta od Cvjetnicu do Uskrsa

Priprema za Uskrs počela je u subotu prije cvjetne nedjelje.
Tada se bere prvo proljetno cvijeće (cvitne rožce): jaglaci, ljubičice.. i stavljaju se u lavor s vodom u koji se uroni jaje.
Lavor i cvjetne rožce moraju prenoćiti izvan kuće.
Ukućanin koji se prvi probudi na Cvjetnicu uzima jaje te će napraviti pisanicu uz vjerovanje da mu to donosi uspjeh i zdravlje tokom cijele godine. Vodu unosi u kuću i prvi se umiva a poslije njega umivaju se i svi ostali ukućani. Kad se svi ukućani umiju u cvjetnoj vodi kaže se da će biti cijele godine lijepi, zdravi i mudri.
Nakon umivanja ostatak vode i cvijeća baca se na krov kuće prije izlaska sunca što znači da će čitave godine ukućani biti vrijedni a sve što urade cvjetat će kao cvjetovi na krovu kuće.
Na Cvjetnicu se ide u crkvu i nose se na blagoslov grančice drenka.
Po dolasku iz crkve blagoslovljene grančice drenka se zataknu negdje u prostoriji u kojoj se obitava najviše, da bi čitave godine vladala sloga i mir među ukućanima. Osim toga grančice su služile i za rastjerivanje oblaka kako ne bi bilo tuče (rastupljivanje).
Na Cvjetnicu poslije ručka djevojke su se sastajale na jednom dogovorenom mjestu i pisale pisanice.
Pisanice su ukrašavale uz pomoć ušica igle i pera umočenih u vosak. Ljepota pisanice ovisila je o umijeću i kreativnosti djevojaka. Momci bi uvijek znali gdje djevojke pišu pisanice te bi došli i djevojke bi ih darivale pisanicama. Veliki tjedan uglavnom je bio posvećen čišćenju i pripremanju za slavljenje Uskrsa, a zemlja se nije obrađivala.
U velikom tjednu svi ukućani su trebali otići na ispovijed. Na prvu jutarnju uskršnju misu uglavnom su odlazili stariji ukućani koji su nosili hranu na blagoslov koju bi zatim svi zajedno objedovali. U 11h se služila misa poldanica na koju su išli svi ostali ukućani kako bi se poklonili uskrsnulom Isusu.
Prije i poslije mise kod crkve igralo se i veselilo u znak prestanka korizme. Uskršnji ponedjeljak protekao je jednako dok bi se prva nedjelja nakon Uskrsa obilježila oblačenjem bijele odjeće te je iz tog razloga dobila naziv Bijela Nedjelja.