Kratka povijest proslave Velike Gospe u Chicagu

Velika Gospa

Ako nekome u Chicagu spomenete riječ “Hrvati”, prvo što će vam odgovoriti bit će “Velika Gospa”. Doista, ovdje biti Hrvat i Velika Gospa idu ruku pod ruku. Hrvatima je Velika Gospa ono sto je Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov dan.

Izvorno, Velika Gospa potječe iz Sinja, dalmatinskog gradića u Hrvatskoj. Znamo iz povijesti kako je barbarska turska vojska 1715. napadala na grad Sinj želeći ga osvojiti, nakon što je nedavno bio istrgnut iz njihovih ruku. Turci su se u to vrijeme još uvijek nadali da mogu osvojiti Beč i ozbiljno zaprijetiti čitavoj kršćanskoj Europi. Prestrašeni puk u Sinju, ne mogući se uzdati u svoju vlastitu oružanu snagu pred brojnijim i moćnijim neprijateljem, obratio se molitvama za pomoć čudotvornoj Gospi Sinjskoj, koje su sliku sa sobom nedavno donijeli bježeći pred Turcima iz ramskog kraja. Čitavu noc 14. kolovoza mnoštvo je vjernika usrdno molilo pred čudotvornom slikom Gospinom nazvanom “Gospa od milosti”. Slijedećeg jutra (15. kolovoza, na dan Uznesenja BDM) na nebu se pojavila prelijepa gospođa, u kojoj je svatko prepoznao Majku Božju. Turski su se vojnici počeli razbolijevati, više nisu bili u stanju pregaziti rijeku Cetinu prema Sinju, te su se morali povući natrag. Možemo stoga reći da je turski napad odbijen samo uz intervenciju nebeske Zaštitnice: moćna turska vojska dala se u bijeg. Više nikada se Turci nisu povratili u Sinj, niti je njihovo kopito pregazilo planinu Kamešnicu.

Velika Gospa

U zahvalu za tako veličanstvenu obranu, Hrvati su još više zavoljeli Gospu i počeli je štovati s još većim žarom. Čudesna pobjeda nad Turcima upisana je njoj u zaslugu, pa su Hrvati obasuli njezin čudotvorni lik zlatnim darovim i drugim dragocjenostima. Potom je Gospi u čast izgrađena jedna veća crkva u Sinju koja je postala najvećim Marijinim svetištem u čitavoj Dalmaciji.

Kroz ovih već gotovo 300 godina, hrvatski puk gaji osobitu pobožnost prema Majci Božjoj. Tisuće hodočasnika, osobito iz Dalmacije i Bosne, hodočasti svake godine Gospi u Sinj. Dolaze moliti za pomoć, dolaze zahvaliti za uslišane molitve.

Početkom ovog stoljeća, Hrvati su se počeli naseljavati u Bridgeport u Chicagu. Do 1910. njihov se broj već bio popeo na gotovo 5000. Većina novih doseljenika bila je iz Dalmacije, mnogi iz sinjske krajine. God. 1906. jedna grupa tih doseljenika se skupila i utemeljila bratsko društvo u socijalne i kulturne svrhe. Društvo se zvalo Dalmatinsko obiteljsko drustvo čudotvorne Gospe Sinjske. Društvo se brinulo za svoje članove u zdravstvenom osiguranju i pogrebnim troskovima. Društvo je ujedinjavalo i spajalo nove useljenike u Americi. Za samo nekoliko godina broj članova popeo se na preko 600.

God. 1912. blagoslovljena je prva hrvatska crkva u Bridgeportu. Hrvati su dobili svoju crkvu sv. Jeronima. Ta je crkva uskoro postala stjecištem i za 600 članova Društva Gospe Sinjske. U to su vrijeme braća Bradarići nabavili kopiju slike Gospe Sinjske za crkvu sv. Jeronima. U crkvi je bio izgrađen jedan novi oltar i posvećen Gospi u čast. Koliko li su Hrvati bili sretni da se mogu moliti pred istom onakvom slikom pred kojom su se molili i u Domovini.

Kad su već dobili Gospinu sliku, odlučiše župljani slijediti i sinjsku tradiciju. Na 15. kolovoza 1913. održana je prva procesija kroz gradske ulice: kao i u Europi, nošena je ulicama slika Gospe Sinjske. Procesija je pocela u 9 sati od Germania Hall prema crkvi sv. Jeronima, gdje je održana svečana sv. Misa. Svi članovi društva sudjelovali su u povorci. Oni koji nisu došli, bili su kažnjeni s 2 dolara kazne. Nosile su se tri zastave, svatko je na reveru kaputa zakačio cvijet, a na početku procesije pjevao je zbor. Nakon mise održan je veliki banket sa zabavom i plesom sve do ponoći.

Velika Gospa

Kroz nekoliko slijedećih godina i druga su se društva uključivala u velikogospojinsku procesiju. Među njima su bili: Društvo sv Juraja – Poljica, Društvo sv Jeronima, Društvo Srca Isusova župe sv. Jeronima, Gospino kruničarsko drustvo, Dobrotvorno društvo mladih gospođa, Sv. Marija – Cres, Društvo sv.Ante, te Oltarsko i kruničarsko društvo sv. Terezije.

Držeći se domovinske tradicije, nakon procesije i svečane mise uvijek slijedi veliki župni piknik. Izvorni piknici održavani su u crkvenom gaju iza crkvene dvorane i na 28. ulici. Velika Gospa postala je poznata i po pečenoj janjetini i drugim hrvatskim specijalitetima. U 1950-tim župljani zaduženi za pečenje znali su ispeći i preko 100 janjaca. Ljudi su dolazili iz čitavog Chicaga na janjetinu, ponekad čekajući u redu i po nekoliko sati. Majstori pečenja znali bi raditi po čitavu večer uoči Gospe, kako bi janjetina bila gotovo do 8 sati ujutro. Uz janjetinu se prodaje hrvatska hrana i pasta. Hranu su pripremale žene iz Oltarskog i kruničarskog drustva. Te su žene čitavi tjedan prije toga kuhale u župnoj kuhinji. Kad su bili gotovi mostaccioli, riža, sarma, govedina i piletina, počele su praviti svježe paste. Ispod njihovih ruku izlazile su stotine pita, kolača i fritula. Jedino vrijeme kad nisu bile u kuhinji bila je procesija i misa. Većina tih žena dolazila je iz malih hrvatskih sela i nisu znale praviti delikatese. Marija Mandić, predsjednica Oltarskog i kruničarskog drustva, poučavala ih je u vještini pravljenja štrudla i kolača. Preko 75 godina te vrijedne žene pripremaju ručkove za ovu izvanrednu feštu.

Najviše ljudi došlo je na Veliku Gospu 1954. godine. Sveti Otac proglasio je tu godinu Marijinom godinom. Budući da je i do tada Velika Gospa u Chicagu bila toliko svečano slavljena, na ovo su slavlje prispjeli Hrvati s čitavog srednjeg Zapada. Došle su grupe hodočasnika iz slijedecih župa: Sv. Marija – Rankin, Pa., Presveto Srce Isusovo – Južni Chicago, Sv. Nikola – Pittsburg, Sv. Josip – St. Louis, Sv. Nikola – Millvale, Pa., Sv. Josip Radnik – Gary, Ind., Presveto Trojstvo – Chicago, Presveto Trojstvo – Ambridge, Pa., te Presveto Srce Isusovo, Milwaukee, Wis. Te župe, s raznim drugim društvima, činile su najveličanstveniju feštu Velike Gospe ikada održanu u Chicagu.

Velika Gospa

Kongresu je bio nazočan i preuzv. Samuel kard. Stritch, koji je pozdravio Hrvatski kongres, hodočasnike, župljane i prijatelje Župe sv. Jeronima. Govorio je o dubokoj ljubavi i pobožnosti hrvatskog naroda prema Majci Božjoj. Rekao je kako je bio toplo dirnut prekrasnim običajima uz slavlje Velike Gospe.

Godine 1960-te i 1970-te donijele su smanjenje izvornih hrvatskih useljenika, rođenih uDomovini. S tim je došao i kraj za mnoga bratska udruženja. A ta su društva činila kičmu slavlja Velike Gospe. Na sreću (?), u 1970-tim dolaze u Ameriku novi brojni hrvatski doseljenici. I oni se priključuju starim župljanima, sretni da i ovdje kao doma mogu slaviti Veliku Gospu.

Do 1970. Velika je Gospa postala glavno župno okupljalište. Da bi se ugostilo to veliko mnoštvo, odlučeno je da se postave i vanjski šatori na ulici, gdje se služila hrana. U župnoj dvorani svatko je mogao pronaći domaće hrvatske specijalitete. A vani su se služili: govedina, kobasice, hot-dog, ražnjici i pizza. Poslije je pridodan još jedan šator gdje se posluživala svježa fritula, hrvatska pasta i kava.

Danas se Velika Gospa ne razlikuje previše od one izvorne. Srž je još uvijek slika Majke Božje Sinjske, te pobožne molitve upućene njoj. Danas procesija ima 4 zbora (bands) i mnoge “floats” (procesijska kola) posvećene Gospi. Dva od izvornih društava još uvijek sudjeluju u procesiji: Klub Sinj i Klub Poljica. Među novim grupama koje sudjeluju su: St. Jerome Post and Auxiliary, Presveto Ime Isusovo (Župa sv. Jerka), Oltarsko i kruničarsko drustvo, Sv. Marija – Cres, Hrvatska zena, Klub Zadar, Hrvatska katolička zajednica, Hrvatska mladež, gospođe iz župe, muškarci iz župe koji nose zastave, te Hrvatska škola Kardinal Stepinac.

Velika GospaVelika GospaVelika Gospa

Velika Gospa je najveće okupljalište svih župljana. Tu se nalaze i okupljaju i stari i mladi. Mogu uživati u janjetini i u drugim delikatesama. Djeca uživaju u igrama, a stariji se osvježuju kod vanjskog bara. Ako netko želi, može uživati u hrvatskim plesovima ili pjesmama.

Od piknika je ipak još važnija duhovna snaga koju župljani sv. Jeronima dobivaju na Veliku Gospu. Prije svake Velike Gospe slavi se devetnica u čast Blažene Djevice Marije. Vrhunac je devetnice sama Velika Gospa, na 15. kolovoza, kad sudionici najprije hodaju u procesiji, a potom sudjeluju u sv. Misi. Na taj način župljani zahvaljuju Majci Božjoj za dobivene milosti, dobivene po njezinu zagovoru kod njezina nebeskog Sina.

Devetnica velikoj Gospi počima 6. kolovoza i traje do uočnice blagdana 14. kolovoza. Svete mise kroz devetnicu su radnim danom u 7 sati navečer, subotom u 5:30 navečer, a nedjeljom u 6 sati navečer. Ova jedinstvena devetnica izvor je duha i inspiracije za sve one koji hoće sudjelovati u obnovi duše. Ova najveća hrvatska proslava blagdana Velike Gospe na američkom kontinentu, poziv je svim Hrvatima da dođu na obnovu duha i nacionalnih vrijednosti!