Samoborski Fašnik i običaji

Samoborski fašnik

1860.-ih godina samoborski fašnik organizirao je znameniti Josip Kompare, čije su šale, bilježe kroničari, često bile politički obojane. Kompare je ostao zapamćen i po nizu “inovacija” koje je unio u organizaciju karnevala.

Uveo je “alegorijska” kola u maskirane povorke, koja uvijek predstavljaju neki društveni komentar, a održala su se do danas. Svoje je fašničke “spelancije” Kompare smišljao cijelu godine, a izgovarao ih je s pozornice na gradskom trgu gotovo trideset godina. Prvi Kompareov fašnik, kako je zabilježeno, održan je 1860, a često je imao problema s vlastima.
Kompareu je 1884. zabranjena maskirana povorka. Pamti se i njegov crtež “Hrvatski političari u veljači 1880.”, na kojem je naslikao ugarskog predsjednika vlade, koji na uzdama drži hrvatskog ministra, ministar bana, ban podbana i predstojnike odjela, dok oni imaju zauzdanima predsjednika mađarona, koji pak ima na uzdama svoje članstvo zavezanih usta. Zbog takvih složenih slika Komparea su prozvali “hrvatskim Breughelom”.
Napisao je i objavio knjigu uspomena “Ričet iz domaće kuhinje 1860-1880”, koja predstavlja pravu antologiju Kompareova humora.
Komparea se pamti kao velikog humorista i duhovnog oca samoborskog fašnika. Potvrđuje to i drugi važni Samoborac, Milan Lang, učitelj i kroničar, koji je u svom životnom radu, zborniku “Samobor – narodni život i običaji” potanko opisao Kompareove maskirane povorke, oštre šale i govore te druga zanimljiva zbivanja. “Mnogoga i mnogoga javnog službenika i privatnog čovjeka pogodila je Komparetova pokladna šala”, zapisao je Lang.

Samoborski fašnik i turizam

Samoborski fašnik imao je za turizam u tome kraju pokretačku ulogu. Naime, do 1862. godine Samobor je dobro živio kao pogranično, tranzitno mjesto na slovensko-hrvatskoj granici.
Puštanjem u rad željezničke pruge Zidani Most – Zagreb te godine Samobor i njegovi hoteli i restorani ostali su u zapećku. Više se nije toliko putovalo cestom pa je bilo potrebno iznaći nove mogućnosti zarade. Odbor za uljepšavanje Samobora – prvo hrvatsko turističko društvo (osnovano još 1820.) pokrenulo je niz akcija za turistički preporod grada. Gradonačelnik Šmidhen uspio je urediti termalno kupalište na postojećem sumpornom vrelu u Sv. Heleni kod Samobora, koje je kasnije bilo poznato kao Šmidhenovo kupalište.
Jasno je kako je Fašnik – čije su to bilo najbolje godine – u pogledu privlačenja “turista” bio vrlo značajan. U isto vrijeme, 1875. godine u Samoborskom gorju održani su u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva i Hrvatskog sokola prvi planinarski izleti u ovom djelu Europe.

Fašnik i običaji

Dogovore se unaprijed, ili dođu na tu misao tek slučajno vraćajući se navečer iz gostionice, ako ugledaju lijepu priliku, da odvuku ploh. Zato fašničku noć svatko dobro pospremi i pozatvori sve, što ima vani, da mu što za ploh ne odnesu. A odnese se, što se samo može nositi, pak se ostavo gdjegod ili se nanese na dvorište drugom gospodaru, gdje je djevojka u kući; često se odnesu u drugu ulicu, da iz Gornjeg kraja u Donji.
Tko se dade na takvu šalu, ne mari za trud i napor, što ga kod toga ima. Tako su jednoć čitav drveni zahod odnesli iz jednog dvorišta pa ga postavili dosta dalekom drugom gospodaru u njegovo dvorište”.
“Ploha” su se najviše bojale djevojke, koje su trpjele sramotu, ako bi se on našao na njihovoj kući ili dvorištu. Ako bi nekoj, primjerice, na vrata stavili slamnatu lutku, to je trebalo značiti da tamo zalaze muškarci. Stoga su brojne obitelji – plašeći se “ploha” i brinući za djevojačku čast – probdjele noć, kako bi uklonile neželjene “ukrase” sa svojih kuća.
Doista, nekadašnje fašničke spelancije bile su, za današnje pojmove, neobične, ali tko zna što će o nama pisati za sto godina!
Zanimljivi običaji vezani su uz hranu i kućne poslove koji se pripremaju u fašničko doba. Na fašničku subotu jede se hladetina, a kad se pojede, kosti se razbacaju po vrtovima, kako ih ne bi poharali krtovi. Kiselo zelje se kuha na fašnički utorak. Voda u kojoj se kuhalo posebno se koristi – njome se operu “usta” i “noge” svinjama, kravama i drugim kućnim životinjama, kako bi bili zdravi čitavu godinu. Osim toga, na fašnik se kuhaju žganci, koje jedu i ljudi i domaće životinje (kako bi, po vjerovanju, bili debeli), te govedina. Govedska juha mora se obavezno jesti, kako ne bi preko godine bili žedni, dok se malo govedine osuši i nareže, te prepusti purićima, za njihovo zdravlje.
Među najneobičnije fašničke običaje spada i pometanje prostorija. “Na Fašnik rano ujutro”, bilježi Milan Lang, “mora jedan od muškaraca gol pomesti sobu: onda ne će one godine na družinu buhe”.
Ako se, pak, prije svitanja na fašnik zakolje crna kokoš, te njenom krvlju poškropi ograda, kuća, kokošinjac i vrt, u njih neće ulaziti tvorovi, lasice, lisice i jastrebi, kako bi napadali perad. Zakopa li se ta kokoš u zemlju, perad neće po njoj čeprkati.
Još su dva običaja vezana uz samoborski fašnik. Na fašničku subotu neće se presti, dok je do pokladnog utorka potrebno započeti s obrezivanjem voćaka.

tekst i fotografije >>>> www.fasnik.com