Pulena – zaštitnik i ukras broda

Pulena2Još u najranijem dobu brodovi su na pramcima postavljali izrezbarene likove-glave mitoloških nemani ili patrona zaštitnika. Odatle potječe naziv “pramčana figura”, “pramčana glava” ili pak samo “glava”. Također i ukras (i termin) “oči broda” potjecao je “iz pogleda” figure na pramcu. Običaj postavljanja likova (figura) na pramce brodova spada u vid ukrašavanja, a poznat je još i starim narodima. Običaj je nastao u starom vijeku, a obuhvaćao je isticanje likova mitoloških nemani, likova istaknutih vođa i najčešće personificiranih božanstava. Postavljanje likova božanstava poteklo je iz preporuke da se umilostivi bogove oluja na moru. Poznato je da su svi stari narodi – Feničani, Egipćani, Grci, Kartaginjani, Rim­ljani, gotovo bez izuzetka postavljali figure na pramce svojih brodova. Pramčane figure su bile poznate i sjevernim narodima, a smatra se da su ih na sjeveru Vikinzi prvi stavljali na pramce. S vremenom pramčane figure su sve češće predstavljale mitološke zvijeri. Kod Vikinga to su bile glave strašnih zmajeva, morskih zmija i drugih bića iz mašte.

Pulena1Uskoro su pramčane figure postale i karakteristično obilježje pojedinih zemalja. Egipćani su npr. na pramcima svojih brodova imali izrađene glave mitoloških zvijeri, Feničani obično konjske glave, vjerojatno kao simbol brzine brodova, po kojima su ih već iz daljine prepoznavali. Na rimskim su brodovima najčešće po­stavljani likovi vojskovođa ili životinja. Grci su svoje brodove nazivali imenima mitoloških boginja, a na palubi su bile njihove slike. Ilirska su plemena u južnom Jadranu na pramcima rezbarili figure zmija, a u sjevernom Jadranu, pretpostavlja se, figure konjskih ili ovnovskih glava.

Isticanje pramčanih figura u starom vijeku imalo je religiozno značenje u traženju “božanske zaštite”, a također i praktičnu namjenu zastrašivanja protivnika na moru. Ukrasi na bizantskim brodovima bile su obično figure svetaca koje su postavljane na krmenim dijelovima broda. Španjolski galeoni XVI. stoljeća nosili su na brodu sliku sveca – zaštitnika broda.

Pulena3Ukrasne figure su nosili i ratni brodovi – galije, a u borbi je zarobljena pulena s pobijeđenog protivničkog broda bila je dr­agocjeni ratni trofej. Tako je sačuvana figura pijetla, pramčani ukras s turske galije – ratni trofej trogirske galije koja je pod zapovjed­ništvom vlastelina Luje Čipika bila 1571. godine sudjelovala u ču­venoj Lepantskoj bitki. Figura pijetla je izložena u atriju palače Čipika u Trogiru gdje je nekada bila i figura žene s galije. Na bro­dovima naših gradova ukrasne su figure obično predstavljale neku životinju. U Dubrovniku su nazivane “bestión”, a na Hvaru “zvir”. Ipak, skloniji smo vjerovati da su ti nazivi bili samo za pojedine brodove.

Pramčane su figure osobito bile “u modi” u vrijeme jedre­njaka kad je bio i vrhunac njihove uporabe. Tada postaju neza­mjenjivi ukras na brodovima i nazivaju ih pulene. Ove su figure simbolično predstavljale zaštitnika broda i predstavljale su vjersko mitološke likove svetaca i anđela, egzotične životinje ili drugo što je personificirala mornarska mašta. Bile su to skulpture od drveta često umjetničke izrade koje su postavljane na pramčanu statvu broda, uz kosnik. Kasnije se ukrasne figure postavljalo i na krmeni dio broda. Pulene su vrlo često bili različiti ženski likovi, oružja ili grbovi. Često su simbolično izražavale svojstva broda. Isto tako često su predstavljale i stvarnu ličnost, a moguće je da se pramčanom figurom iskazivalo i ime broda. Likovi, osobito ljudski bili su često u prirodnoj veličini.

Pulena je prema vjerovanju pomoraca štitila brod od vre­menskih nepogoda, a vjerovalo se da štiti i od drugih opasnosti. Također se vjerovalo da oči pulene vode brod. Kada se brod na­šao u oluji ili u nekoj drugoj opasnosti, pulenu se prekrilo dok opas­nost nije prošla. A pulenu se pokrivalo i dok je brod gusario, pljač­kalo ili uopće činio nešto nečasno.

Pulena4Na ratnim se brodovima pulene javljaju oko 1620. godine. Krajem XVI. i početkom XVII. stoljeća ova je figura sve češće pred­stavljala lava koji je kao kralj životinja simbolizirao hrabrost. Us­koro je ova figura bila opće prihvaćena u ratnim mornaricama. Tak­vu je pulenu imao i brod “Wassa”, admiralski brod švedskog kralja Gustava Adolfa. Pozlaćeni lav sa pramca broda dignut iz mora 333. godine kada je brod potonuo, do sada je najstariji poznati originalni sačuvani ukras ove vrste. Sredinom XVII. stoljeća engleski su bro­dovi na pramcu nosili figuru okrunjena lava. Postupno ovi su ukrasi zamijenjeni grbovima i heraldičkim likovima životinja. To su likovi orlova, grifona (izmišljena bića s orlovskom glavom, krilima i ti­jelom lava) i jednoroga. Postavljanje figure morskog konjića ili del­fina iskazivalo je brzinu i manevarske sposobnosti broda. Na fran­cuskim ratnim brodovima je poslije 1785. godine obavezno stajao burbonski grb – ijiljanov cvijet na modroj podlozi. Engleski su bro­dovi nosili kraljevski grb s dva anđela. Tijekom vremena prevladava običaj da se umjesto jednoobraznih grbova na brodove postavljaju ukrasne figure. Na britanskom linijskom brodu “Sovereign of Seas” (“Kralj mora”) izgrađenom 1637. godine po cijeni od gotovo ne vjerojatnih 40.000 funti, samo na pulenu i druge ukrase utrošeno je 7.000 funti. Pulena je predstavljala anglo-saksonskog kralja Ed-gara na konju sa sedam provincija monarhije ispod konjskih kopita. Na brodu “Nasebv” iz 1655. godine pramčana je figura bio u pri­rodnoj veličini lik Olivera Cromvvella na konju. Na HMS “Implacable” veteranu iz bitke kod TrafaIgara, pramčana figura je bila Meduza s kosom od pozlaćenih zmija. Jedna od najkompleksnijih figura bila je na linijskom brodu “Victory”, zastavnom brodu ad­mirala Nelsona. Pulena je predstavljala kraljevu bistu ovjenčanu s lovorovim vijencem i britanskim grbom. Četiri kerubina su sim­bolizirali četiri glavna pravca vjetrova te okrunjenu Britaniju ispred trijumfalnog slavoluka i britanskog lava.

U drugoj polovini XVIII. stoljeća teži se obuzdavanju velikih troškova izrade pulena. Britanski je Admiralitet odredio 1796. go­dine da se pulene izrađuju samo za brodove “prve klase” (linijske brodove) dok su ostali brodovi imali pravo samo na ukrašavanje bočnim arabeskama. Ali, zbog praznovjerja pomoraca vrijeme za skidanje pulena nije bilo najsretnije izabrano, pa se odredba Ad­miraliteta uglavnom nije ni provodila. Krajem epohe brodova na jedra linijski su brodovi nosili ukrasne figure koje su predstavljale likove mitoloških božanstava, nimfi, nacionalnih junaka ili drugih ličnosti. Jedna od najomiljenijih figura iz antičke mitologije bila je Nike – božica pobjede. Njezin je lik bio uz antička imena brodova Ahil, Venera, Posejdon i dr. Tijekom vremena putene osoba se vise ne izrađuju u prirodnoj veličini i sve više su samo poprsja. Na tr­govačkim jedrenjacima pulene su likovi članova obitelji vlasnika.

Pulene su se u pomorstvu zadržale do pojave parobroda. Odlaskom jedrenjaka nestaju i one. Njihov “labuđi pjev” bili su brzi jedrenjac-kliperi koji su zbog svojih skladnih linija i elegantnije na­zivani još i “pomorska aristokracija”.

Ukrasne figure su već postale dio prošlosti, ali i sada je još poneki jedrenjak zadržao pulenu na svom pramcu kao obilježje jednog vremena. Pulene su se mogle vidjeti i u najnovijem vre­menu. Jedna od najljepših pulena u Americi bila je postavljena na linijskom brodu “Delaware”. Bio je to lik Tamanande, legendarnog poglavice Delaware Indijanaca. Na brodu “Danmark” (sagrađen 1933) pramčana figura je bio lik Posejdona, a figura španjolskog ratnog broda “Juan Sebastian de Elcano” (sagrađen 1927.) bila je lijepa žena s krunom. Pulena britanskog ratnog broda “Horatio” bio je lik admirala Nelsona sa lovorovim vijencem. Talijanski školski jedrenjak “Amerigo Vespucci” (sagrađen 1931.) ima kao pulenu zlatnu figuru Vespuccia, firentinskog trgovca i pustolova. Vrlo je atraktivna i pulena na jedrenjaku “Palinuro”, također školskom bro­du talijanske ratne mornarice. Na pramcu broda je u prirodnoj ve­ličini lijepa skulptura Palinura, mitskog kormilara na brodu kralja Eneje koji je poslije Trojanskog rata doplovio do obala Italije i, po predanju, bio osnivač Rima. I u ratnim mornaricama je uobičajeno da ratni brod koji nosi ime grada ima na nadgrađu istaknuto i nji­hovo obilježje – grb grada.

Nestankom jedrenjaka nije nestao i običaj ukrašavanja pramaca brodova, već je zadržan u drugim oblicima. Stanovništvo u nekim prekomorskim zemljama još je uvijek zadržalo običaj ukra­šavanja čamaca i brodica. Ukrašavanja su različita, često i raskoš­nim perajem egzotičnih ptica, ribljim perajama, repovima životinja ili nekim drugim predmetima koji su po preporuci plemenskih vra­čeva bili amajlije. U skandinavskim se zemljama pramci brodova još uvijek ukrašavaju figurama.

Ovaj se običaj zadržao i kod nas, a posebno na trgovačkim brodovima koji nose imena gradova. Na njihovim su pramcima oslikani grbovi gradova, što je također svojevrsna tradicija ranijih ukrasnih figura-pulena.

Pulene ranijih brodova kao vrijedne spomenike danas se ču­va u pomorskim muzejima. U našim pomorskim muzejima vrlo su lijepi primjere i pulena koje su krasile pramce jedrenjaka s ovih oba­la. Nalaze se u zbirkama riječkog, zadarskog, dubrovačkog muzeja i u privatnim zbirkama, u kućama potomaka starih kapetana koji su nekada bili vlasnici tih brodova. Uz brojne vrijedne sačuvane primjerke pulena, jedna od najljepših se nalazila na pulaki “Buon Viandante” pustinjačkog naselja u Blacama, čuva se u muzeju oto­ka Brača u Škripu.

ulomak iz knjige >>>> Vladimir Isaić – Pomorski običaji i tradicije
slike >>>>> www.modellismo.net, www.tripadvisor.it, http://dnelson.ca/interest.htm