PUČKO VREMENOSLOVLJE ILI PUČKA METEOROLOGIJA

SISAK, DONJA I GORNJA POSAVINA – IZREKE O VREMENU I ODNOS PREMA NJIMA

KATICA MRGIĆ,viši kustos, etnolog – Gradski muzej Sisak, Etnografski odjel

meteoOvo je tekst na temu prognoziranja vremena na način puka, odnosno kako su ljudi davno naučili na osnovi nekih pojava u prirodi predvidjeti druge i pretočili to u specifične izričajne forme. Na posredan način tekst govori o povezanosti ljudi i prirode, o izrekama vezanim uz vrijeme, koje iskazuju prijašnja iskustva i služe kao upozorenja kojih se trebaju držati oni koji o prirodi ovise – ljudi koji rade na zemlji. Radi se o nekoliko individualnih zapažanja i prisjećanja koja su uzeta kao mogući uzorak (etnografski zapis)onoga što se još može susresti u govoru i sjećanju.

Predviđanje vremena na osnovi nekih ustaljenih prirodnih pokazatelja  kod čovjeka najvjerojatnije dolazi  promatranjem i utvrđivanjem ustaljenosti ponavljanja određenih pojava, a prvenstveno zbog potrebe koja proizlazi iz čovjekove bliskosti i ovisnosti  o utjecaju prirodnih sila na sam život – goli opstanak,  prehranu, budućnost. Predviđanja se odnose kako na nenadane pojave tako i na ustaljene konstante koje donosi prolaz godišnjih doba. U duhu naroda, puka, one se nalaze kao okosnica za iskazivanje odnosa prema vremenu, tj. mjerenju vremena. Postoje datumi, za koje se vežu izreke, tipični po položaju u godini koji su prekretnica kako u životu prirode tako i čovjekovu životu. Formuliraju se zaključci općenito o vremenu i izražavaju kroz prenosivo znanje (i formu: „ako tako… bit će tako“),  izrekama koje znače objašnjenja i davnašnja iskustva. One služe da se regulira odnos stanja stvari između čovjeka i prirode: pokuša predvidjeti i pripremiti se.

Kod koga danas nailazimo na izreke o vremenu i tko ih upotrebljava?  Ljudi uglavnom određenoga profila koliko socijalnog toliko i mentalitetskog. Stariji ljudi koji čuvaju još neka “prirodna” znanja; oni koji su ih čuli ali i zapamtili. Ljudi sa sela koji žive na selu, koji još osjećaju blisku vezu s prirodnom okolinom (učestalost ponavljanja), ali i tim vidom kao dijelom naslijeđa.  Ako su mlađi onda su to oni koji žive na selu neposredno vezani s načinom života (poljoprivreda), ili vuku jake korijene; ili čak nove generacije koje možda prolaze kroz fazu probuđenog nastavka tradicije, a spremni su slušati. Moramo prije svega reći da govorimo o „prežicima“, dakle ostacima nečega što uglavnom živi u sjećanju.

Kao uvod evo nekoliko primjera onoga na što se nailazi takoreći na jednom razgovornom nivou. To je zabilježeno u neposrednom živom sjećanju. Nositelji tih izreka su ljudi koji  njima ističu svoje specifične životne uvjete – od mjesta življenja do odgoja.  Evo nekoliko  gradskih izreka koje se mogu češće čuti (relativan pojam; u odnosu na isti dio populacije): Crveno nebo – lijepo vrijeme, crveni oblaci – kiša; odnosi se na predviđanje na kraju dana za sutrašnji dan, dakle, za blisku budućnost. Zatim sljedeća za još neposredniju budućnost:  Loše vrijeme ako oblaci sivi dolaze iz “Babinog kuta” – bit će zaista  jako loše,oznaka za najnepovoljnije izglede, veliko nevrijeme, tj. neposrednu opasnost. Ako se žabe čuju navečer – bit će kiše (nekada je naravno i u gradu bili bara i kojekakvih graba punih žaba; kako su bare nestajale, gubile su se i te izreke). Može se naravno naići i na primjere da se negdje, ili u određeno vrijeme nešto jače čuje: za vrijeme Domovinskog rata bilo je u Sisku dosta prognanika iz Petrinje, čiji je svetac zaštitnik sv.Lovro. Stoga se moglo čuti: Sv. Lovrijenac-svaka bara zdenac; ili Lovrenčevo-svaka mlaka zdenčevo, kao datumska oznaka prestanka ljetnih toplina.

Selo ima “bliskiji odnos”, u selu su još te izreke žive. Primjer:  Čigoč, poznato “selo roda” čula sam od mlađe žene: “Rode su otišle rano. Izgleda da će biti  duga zima.” Izrečeno kao tvrdnja. Tijekom vremena čovjek počne obraćati pažnju na takve stvari: u više navrata zabilježeno povezivanje dolaska i odlaska roda s najavom vremena. Pojavama se daju imena: Sela – duga se naziva „božji pasek“. Evo jedne  za koju kažu da je “stara”:  Što Medardo daje 40 dana traje. Također, da se po 12 dana prije Božića prognozira vrijeme za čitavu godinu (u zadnje vrijeme to zaista pratimo).

Nakon nekih iskustava, moglo bi se reći da nam narodno iskustvo može poslužiti kao orijentir.

Ovaj dio je napravljen na osnovi usmenog ciljanog bilježenja. Prezentiran je čisti  etnografski zapis  kao najčišći prikaz. Ispitanici su ljudi uglavnom stariji od  70 godina. Ispitivani su na osnovi predloška uz podsjećanje.

1. Setuš-Gornja Posavina: kazivač Katica Neđeral. Zapis načinjen 1998.g..

Sveti Matija led razbija. Ako ga nema onda ga sprema.

Sveti Luka snegom ŠPRUKA.
Kaj Medardo daje 40 dana traje.
Sveta Kata sneg za vrata.
Sveti Šimun snegom POŠINUL.
Lovrenče, sake jame zdenče.
Kad kokoši kasno pojdu spat, zutra bu išla kiša.           (1.zapis)

———-

Kokoši se DRBAJU (PERUŠE) u zemlu – bude kiše. (onako vrtaju na tlu)

Lastavice lete nisko po putu – bude kiše.

Velika je zima – bu velika vrućina. (i obrnuto) Velika je vrućina – bu velika zima.

Na Sećnicu (Svijećnicu) ako je u zoru zima, ide medved dalje natrag u svoju PUŠINU, ako je toplo, izlazi van i znaš da je gotova zima.

Veljača PREVRTAČA.

Kakva je KVATRA takav će biti mjesec.                     (2. zapis)

Komentar: prvi je zapis  bio sa češće susretanim izrekama dok se u drugom već pojavljuju  takoreći “posebitosti” kojih se vjerojatno trebalo prisjetiti.

2. Desno Trebarjevo-Gornja Posavina, Ivan  Cvetković Cevek; zapis načinjen u komadu, od, kako sam sebe naziva, “seljaka – zapisivača”, na dijalektu.

Ako kokoši idu rano spat bit će lepo.

Če deca jako viču bit će kiše.

Če sunce na zalazu jake crveni – bude vetar.

Če lastavice jake i niske lete bude kiše.

Če krave jake beče – bu velika voda. (poplava)

Če je čuti jake žabe spreka bole neg ove naše – bude kiše. (ako vjetar jako puše  i ako je “dolnak”)

Če je čuti vlak z Grede blizu – bude kiše.

Če puše jug bude kiše.

Če je DOLNAK bude kiše. (istočnjak)   – zapisano s objašnjenjima po iskazu kazivača

Če gliste jake po zemle puze – bude kiše.

Če predvečer ide kiša, zutra pe i bole.

Rana kiša – babin tanec. (“Baba ne mre duge plesati”.)

Če veter s proleće puše 3  dana vele mu da je TRETJAK, če 9 dana DEVETAK.

Če krti jake ROVAJU (ROVU) – bu kiše ili snega.

Če je kukuruz u jeseni jake oblečen s perušinu – bu jake zime.

Če ribe jake skaču van iz Save – bu velika voda.

Če puži visoke plaze – bu poplava.

Če su lastavice jake visoke – bu lepo vreme.

Če lastavice rane dojdu-bu lepe proletje.

Če ŠTRKI ne dojdu do Blagovesti – bu mrske.  (“Nisu došli”.)

Če dim ide k zemle bu kiše, če ide VRAMEN u zrak, bu lepe.

Če muhe jake dodijavaju bu kiše.

Če je sove večer jake čuti – bu duge lepe.

Če te križa bole i SVUGIBICE (zglobovi) bu kiše.

Če vrba pušča OD BRKA (od vrha) bu bolša rana setva.

Če slive cvetu z listem bu čudaj rakije.

Če je čudaj KAČ (zmija) bude čudaj mleka.  (3 zadnje – indirektno o vremenu i posljedicama)

Če sunce VODENE SIJA bu kiše.   (“Ako je nejasno sunce.”)

Če su zvezde jake guste bu se vreme promenile.

Če mesec ima DROBEC dole bu kišovite. (svinut prema zemlji)

Če vrbe vleznu V MEZGE v vodu bu još čudaj putev vode.

(to je razdoblje kad je vrba u cvatu a označava da će voda još rasti)

Če je zima lepa bu mrske proletje.      (izrazi zapisani po iskazu kazivača)

Če je KRALEVU ŽABICU čuti bude kiše. (“gatalinku”)

Če se na vode kad ide kiša dižu klobuki bu je i drugi dan.

Komentar  Cevekov – ” To su narodna nagađanja ali vu te nište jake ne veruje kak ni one lutrije pred Božić.” (Prognoza vremena u sljedećoj godini na osnovi vremena dvanaest dana prije Božića.) Uz  dodatak: “Lito zori priroda govori: Bogu hvala kej to tako stvori. V Trebarjeve na dan Sv. Jožeka 1998. – Cevek. ” Pridodao da se ne uzima sve  zdravo za gotovo ali nešto u svemu tome ima.

3. Svinjičko – Jozo Brkiš – 19. svibnja 1994.-Donja Posavina.

Ovaj zapis glasi točno tako kako je prezentiran a načinjen je prilikom jednog terenskog izlaska.

“Ne treba mi Milan Sijerković reći kakvo će biti vrijeme, imam ja barometar kod kuće.” Objasnio nam je da ima gusku koja kada  TANCA  na mjestu ukazuje na to da će biti kiše.  Pored toga ima i druge pokazatelje: ako kokoši idu kasno spavati, tj. “motaju se po dvorištu” i ako pijevac KRIČI i ŠKRIPI – “krrrrr”, onako po malo, te ako gljive rastu po gnoju, sve to znači da će uskoro biti kiše.  Uz to je sam odmah i vic ispričao: “Bila je velika suša. Hodaju Bog i sveti Petar okolo i pitaju kakvo će biti vrijeme. Jedni kažu: – Biti će kiše. Kako? – Gljive rastu po gnoju. Pitaju druge koji odgovaraju: Guska gaca. Onda pita sv. Petar Boga hoće li im dati kišu, a Bog kaže. – Ovima prvima neka daju gljive, a drugima guska.”  Dakle, moglo bi se reći da je sam potencirao odnos prema svojem kazivanju: u smislu mi slušamo i gledamo prirodu ali Bog ima završnu riječ. Još je dodao poslije kada je vidio sitne humčiće zemlje na putu i uz put :” Bit će kiše.”

Kada smo se vraćali kući, prema Sisku, naišli smo na mokru cestu u Prelošćici. Inače,  dan je bio topao i sunčan.

O samome kazivaču: pričljiv, sve je to sam ispričao bez ikakvog zapitkivanja, zainteresirani poznavalac.

Lonja: kazivač – Agata Jagica Mravinac.

(Zapisa načinjen u dva navrata.)

Ako Velja ne veljuje starac Mara OPAKUJE.   – starosne indikacije: ako neće mladi onda će stari pokazati snagu;

Sv. Šimun snijegom ŠINU.  – inačice

Za Svijećnicu postoji izreka : “Ugarek u zemlju, korijen kreće.”  Bakino objašnjenje: Svijećnica donosi toplije dane, zemlja se grije i ima više svjetlosti.

Veljača  – PETLJAČA.

Za Valentinovo  kažu da je prvi dan proljeća, tj. da je sve od tada drugačije.

Kada kiša jako pada – kažu PLOVA.

(No kažu da u Lonji vlada mikroklima odnosno da je tamo zasebno vrijeme. Uvidjela sam i sama: par puta je u Lonji pljuštalo a dalje do Siska bilo potpuno suho.)

Navodim i jedan tekst, koji se također odnosi na vrijeme, za koji baka pamti  da su ga govorila djeca, tj. i ona kada je bila malena  kao neke vrste brojalicu ali da su ih to učile stare babe (bajalica).  Ovo je čak jedan korak više, tj. kako “utjecati” na vrijeme.

Tekst bajalice za rastjerivanje oblaka (govori se u jednom dahu: naizust):

“Vedri, vedri vedronja
pa uzjaši na konja
pa poberi ogarke
pa rastjeraj oblake
Tamo dole u Tursku
Turci Boga ne mole
Niti meše ne hode
Samo jedan dojde
Kad mu ora projde.”

Baka Jagica zna i za prognoziranje po vremenu 12 dana prije Božića – po tome “će treći mjesec biti promjenjiv i hladan”.

Kada prođu 40 mučenika i Sv.Grgur, onda tek nastupa lijepo vrijeme; poslije Grgura nema više mraza. Na Sv. Grgura žabe REGULAJU (regaju) a buhe i stenice idu van iz kuće.

Sv. Matija led razbija, a ako ga nema, onda ga sprema.

Sv. Luka snegom FRUKA. (frukovi – kada u valovima s vjetrom snijeg dođe i prođe: iznenadni sniježni nanosi koji dođu i prođu).

Na upit za Medardovo nije se baka isprva mogla sjetiti a onda je rekla kako se sada sve promijenilo, da su tu neki novi sveci, da se stari ni ne spominju, niti ih ima u kalendaru i da su to “kalendari došli iz Slovenije”; i da kakav je to kalendar bez “40 mučenika”.

Kazivačica je najstarija živuća u selu.

Na kraju,  obično i bude onako kako se predvidi. To vrijedi za one općevremenske, dok za datumske moramo uzeti u obzir promjenu klime.

Ima nekih uobičajenijih izreka i poznatijih širem krugu do karakterističnijih za neke, od jako čestih i bliskih većini do veoma specifičnih, u kojima ima možda tragova još nečega.

U svemu tome stoji činjenica o dvojakom odnosu i samih kazivača: jedni na to gledaju sa sumnjom uglavnom zbog toga kako će reagirati oni kojima se govori, dok u drugima  postoji određena doza ponosa na ono što oni znaju a drugi ne. Mogu se izreći i s podsmijehom i uz nezaobilazni dodatak: “U to babe vjeruju”, kao vrstu nužnog ograđivanja od “praznovjerja”. Neke su izreke prezentirane kao osobna mišljenja.

Ovaj dio narodnog znanja i specifičnog izričaja spada u narodna umotvorstva kojima autora dakako ne znamo. Upravo se zato i zovu narodna.

No, u trajanju beskonačnosti ljudsko je vrijeme ipak konačna stvar. Čovjekova povezanost s prostorom i vanjskim odvija se u intenzivnosti njegova unutrašnjeg života koje nalazi svoj izraz u nazivanim i prisvajanim pojavama.

Summary

U svom okruženju, tj. njegovim sastavnim dijelovima, ljudi su tražili “pomagače” koji će im olakšati život. A život koji nije ovisio o njima samima, nego i o prirodi bio je sustavno vezan uz njenu ćud. Prognoziranje vremena na osnovi prirodnih pokazatelja, našlo je izraz u izrekama udomaćenim u narodu kao vrsti poslovica ili poštapalica. I u njima postoje veliki odmaci: neke su od njih udomaćene kao češće govorne izreke, dok se druge, veoma rijetke,  pojavljuju kao ostaci starije i dublje povezanosti s višim silama i ovisnosti o njima. Individualni pristup ispitanika otkriva odnos prema izrečenome kao i prema onome tko ispituje.