Obrada pruća i šiblja

Pruće i Šiblje

Široku uporabu imali su pruće i šiblje. Od tog su materijala seljaci izrađivali plotove, stijene zgrada, gornje dijelove kola, ribolovne vrše, košnice, najraznovrsnije koševe i košarice, a pukim nizanjem neobrađena granja i brane za poravnavanje njiva. Za pletenje su rabili ljeskovinu, vrbovinu, pruće od rakite ili divlje loze, koje su sjekli u proljeće ili u kasnu jesen. U izvornom (neguljenorn) stanju rabili su lijeskovo pruće pri gradnji ograda, objekata, ljesa za sušenje voća, vrša. Neguljenu vrbovinu ili lozov inu za pletenje košara prethodno su dan-dva namakali da bi bila žilavija, a guljenu su 2-3 sata kuhali. Katkad su pruće radi izbjeljivanja i sumporili.

Pletenje košara, koje uvijek započinje od dna, može biti dvojako: nekoliko se deblj ih ravnih prutova ukrsti zrakasto, pa se oko njih spiralno prepleće tanjim elastičnim šibama: ili se osnovni prutovi zabodu u rupice daščanog dna, pa se onda opleću poput plotova. Vještij i su pojedinci između uspravnih upletali i koso položene šibe, dobivajući time ukras nu strukturu; s istim su ciljem gornj i rub opletali poput pletenice, dok su kombiniranjem guljenih i neguljenih prutova postizali određeni koloristički učinak.

Pruće i Šiblje

Primjenu u seljačkoj svakidašnjici imalo je i liko koje su sami skidali s lijeskova, lipova, brijestova ili bagremova pruta. Najviše se rab ilo za prošivanje drugih materijala – slame, trave, kore, zatim pri izradbi rešeta ili su, usukanim u uže, njime vezali žitne snopove te trsove u vinogradu.

Mnogi su seoski domaćini svladali i umijeće preradbe slame od koje su izrađivali različite posude, košare, košnice. Zbog dužine vlati najpogodnije su bile ražena i pšenična slama. Postupak je vrlo jednostavan: strukovi slame spiralno se svijaju te međusobno povezuju provlačenjem lijeskova lika. Posljedak su voluminozno oblikovane posude koje služe kao spremnice za različito zrnje ili perje. U njima se držalo i sjeme pri sjetvi, a u posebne ova Ine oblike stavljalo se tijesto da uzađe prigodom pripreme kruha.

Pruće i Šiblje

Uz dobra svojstva slame seljaci su uočili i slične osobine rogoza, od kojeg su izrađivali torbe – rogožare. Postupak izradbe razlikuje se od prijašnjega u tome što se pletenje obavljalo na nekoj vrsti okomitoga tkalačkog stana. Na drveni se okvir napne osnova od konopljinih niti, pa se kroz nju prepleću ovlažene niti rogoza. Usukanim rogozom izrađivali su i sjedala stolaca. Te su rukotvorske vještine bile osobito raširene u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a u istom su se području na istovjetan način izrađivale i torbe, odnosno sjedala od suhih kukuruznih listova. U primorskim su područjima iskorištavali bmistru pri izradbi cjedila, torbi za tiještenje maslina, ljesa za sušenje smokava, pa

Pruće i Šiblje

i izradbu metli. U središnjoj su Hrvatskoj od posebne vrste šumskih ili močvarnih trava izrađivali pastirske plaštove za kišu. Pri tom bi snopove trave nanizali na uzicu koju su vezali oko vrata. Osim takva travnatog ogrtača, u Hrvatskom su zagorju plašt izrađivali od snopa raž ene slame.

Stisnut na vrhu uzicom od lika, izrezana dijela koji dođe pred lice, takav su tuljac jednostavno nataknuli na glavu. Umjela su ga izraditi i djeca, a trajnost mu nije premašivala
jednu sezonu. Bila je već spomenuta i uporaba tikvica koje su umjeli sušenjem, struganjem vanjske kore te istresanjem sjemena kroz rupu pretvoriti u posudu za nošenje tekućine, zaimaču za vađenje i pijenje tekućine ili izvlačenje vina iz bačve, spremnice za sjemenje i dr. U Slavoniji su, međutim, od davnine površinu tikvica ukrašava li. Šaralo se crtorezom, i to tako da motive urežu nožićem, a zatim premažu dušičnom kiselinom i griju na plamenu da steknu smeđu boju. Tad ih još taru pougljenjenom orahovom jezgrom da ure- zotine pocrne. Tikvice namijenjene osobito svečanim zgodama čak su se i okivale kositrom ili srebrom.

Iz knjige HRVATSKA ETNOGRAFIJA