Škaf i prasica skrivili požar Varaždina

Grad Varaždin

Još jedna legenda vezana je za katastrofu koja se u 18. stoljeću dogodila u Varaždinu. Naime, 25. travnja 1776. godine buknuo je u Varaždinu veliki požar koji je gotovo uništio grad. Izgoreni Varaždin, koji je tada bio glavni grad Hrvatske, nije više imao uvjeta za smještaj bana, Kraljevskog namjesnićkog vijeća i ostalih institucija države. Zbog tog kobnog događaja Varaždin je morao primat glavnoga grada ponovno prepustiti Zagrebu. Povijesni dokumenti koji su se isprepleli u legendu kažu da je taj strahoviti požar izazvao jedan obični “škaf”, drvena posuda za napoj i prasica.

Podne, toplo proljetno podne 25. travnja 1776. godine. Zvono na tornju “farne” crkve Sv. Nikole slobodnog i kraljevskog grada Varaždina označilo je polovicu dana, a time i podnevni odmor. Istina, malo je građana toga dana radilo jer je bilo Markovo – dan posvećenja žita, pa su mnogi praznovali i nalazili se kod svojih stolova.
“Donijet ćemo još vodu pa ćemo se i mi malo odmoriti”, rekao je Jakob Verček, 14-godišnji dječak, kmet iz susjednog Sračinca, svojim drugovima što su na varaždinskom, varoškom majuru u ulici Dugi konac trebali gasiti vapno. “Daj mi prije, Martine, cigaru, zub me boli pa ću onda potražiti posudu.” Pripali tako Jakob cigaru te krene po majuru.

“Ha, evo jednog škara. Netko je njime svinje hranio, ali može poslužiti i za vodu.” Prihvati Jakob škaf, napuni ga vodom i krene otpuhujući dim cigare, prema svojim drugovima. Odjednom začuje neki šum i roktanje iza leda. “Gle! Kuda je navalila ova krmača? Neće valjda na mene?”, uplašeno će Jakob i potrči pred krmačom. Spotaće se i pade u gomilu slame. Cigara mu ispade iz usta. Pridigne se pa dalje trkom do svojih drugova. Tek što je prišao mjestu gdje su trebali gasiti vapno, iz slame se podiže dim i plamen, a kako je bilo vjetrovito, vatra je ubrzo zahvatila cijeli majur, a zatim se tjerana vjetrom, usmjerila u pravcu središta Varaždina. Nije prošlo ni pola sata kako je na zvoniku župne crkve odzvonilo podne, kada zazvoniše sva zvona varaždinska. “Požar! Vatra!”, začulo se po kućama., ljudi istrćaše na ulice. “Gori u Dugom koncu! Vatra se primiče varoši!”, uznemireno su vikali Varaždinci hvatajući se posuda s vodom. Ali, bilo je sve uzalud. Vjetar je donosio vatru, bacao vamice preko gradskih zidina pa je vatra doprla i u unutrašnji dio grada. Odjednom strahovita eksplozija.

Vatra je zahvatila skladište trgovca Jakominija gdje je bila veća količina baruta. Gorjele su crkve, zvona su umukla, a ljudi su bezglavo bježali na sve strane. Grad je gorio i drugi dan. Kada se vatra konačno smirila, Varaždin je pružao tužnu sliku. Izgorjelo je gotovo 400 kuca, brojne crkve, samostani i plemićke palače. Istraga je ubrzo otkrila krivca tog strašnog požara. Jakob iz Sračinca dobio je u svojem selu 12 udaraca batinom, a isto toliko i na glavnom trgu požarom uništenog Varaždina.

ulomak iz knjige Legende puka hrvatskog autora Tomislava Đurića