Novozelandski kauri

Agathis australis

Impozantna stabla kaurija su jedini predstavnik porodice Araucariaceae koji potječe s Novog Zelanda. Neka od njih pripadaju najmoćniim stablima na Zemlji. Najveće primjerke kaurija moguće je vidjeti u Waipoua Forest Parku. Tane Mahuta, stablo koje se u mitologiji Maora štuje kao “Bog šuma”, s visinom od 51,2 m i opsegom debla 14 m najveći je kauri. Drvna masa mu se procjenjuje na 245 m3. Drugi primjerak po veličini je Te Matua Ngahere, “Otac šuma”, čiji opseg debla 16,5 m premašuje debljinu Tane Mahuta. Zbog manje visine drvna mu se masa procjenjuje na 208 m3. Za nas je Te Matua Ngahere stablo savršene ljepote, gorostas u blagoj, miroljubivoj prašumi. Starost mu se procjenjuje na 2000 godina.

Mlado stablo kaurija ima stožasti oblik i gustu krošnju. Tijekom rasta stabla odbacuju najniže grane. Stari primjerci dominiraju svojim velikim, otvorenim krošnjama, koje su naseljene brojnim epifitima i čine krov prašume. U povijesti su kauriji bili rašireni u šumama Sjevernog otoka, sjevernije od Aucklanda do Hokianga Harboura i na poluotoku Coromadelu. Vrlo otporno drvo, zbog malog broja grana bilo je lako za obradu te omiljeno u brodogradnji i građevinarstvu. Smola
iz stabala bila je važna sirovina za proizvodnjuboja i lakova.

Iskorištavanje i krčenje šuma započelo je sredinom 19. stoljeća. Sve do sredine 20. stoljeća kauri je bio najvažniji izvozni proizvod Novog Zelanda. Od nakadašnjih milijun hektara, danas je očuvano samo oko 150 hektara izvornih šuma kaurija. Geo Australija izvještava da danas postoji samo 0,03 % od nekadašnjih, izvornih šuma kaurija. Mali ostaci prašuma strogo su zaštićeni, a sa složenim planom pošumljavanja pokušava se stvoriti veće površine novih šuma.

Agathis australis

Ravnatelj Waipoua Forest, Tim Brandenburg, objašnjava kako je došlo do spašavanja stabala u zadnji čas: “Waipoa Forest bilo je jako nepristupačno područje, nije bio povezan s morem kako bi se golema stabla dalje transportirala. Kada je 1920. godine predviđena gradnja ceste kroz šumu, radi omogućivanja transporta gorostasa, velik broj Novozelanđana shvatio je da se želi uništiti i
posljednji dio šume. Formirala se nezadovoljna grupa ljubitelja prirode, koji su se usprotivili interesima poduzeća za sječu šume, čime je ona u
posljednji tren spašena.

ulomak iz knjige “Veličanstveni svijet drveća” Rudolf Wittmann