Medičarsko-svjećarski obrt

Licitar

U mnogim je europskim samostanima već u srednjem vijeku, a napose tijekom 16. i 17. stoljeća, zabilježena tradicija izradbe posebno bogato izrezbarenih kalupa za pripremu brojnih vrsta kolača.

Takav način izradbe kolača ubrzo prerasta u obrt, a iz istočnoalpskog područja postupno se prihvaća i u panonskom gdje nalazi širu primjenu i na području dijela današnje Hrvatske u obliku poluseljačkog obrta medičara i svjećara. Do danas su ta dva obrta ostala, u većini proučavanih slučajeva, čvrsto povezana i nadopunjujuća i vezana uvijek za iste majstore, obrtnike i jednako tako vezana ponajprije uz Crkvu i crkvene blagdane.

Osnovni sastojak proizvoda tih obrta jest medeno saće, čijim se izdvajanjem dobivao vosak, a medičari su se već po prirodi tehnološkog postupka udruživali sa svjećarima ili je najčešće jedna osoba obavljala oba obrta.
Majstori medičarskog obrta bavili su se izradbom proizvoda od tijesta i voska, ali i pripremom pića (gvirc i medica).
Razdoblje zime iskorištavalo se tako za izradbu svijeća voštanica uglavnom za potrebe obreda u župnim crkvama i svijeća za kućnu uporabu, dok su proljeće i ljeto bili vrijeme za pripravu raznovrsnih kolača, bombona i karakterističnih pića na bazi meda. Takova se roba, još od prvih pojava tih obrta na području Hrvatske, prodavala na sajmovima i proštenjima koja su vezana uz crkveni god, i koja su i danas slikovita i prepoznatljiva mjesta sa specifičnim ugođajem.

Upravo su medičarski proizvodi, od kojih su najpoznatija licitarska srca, bebe, konjići, medenjaci, krunice, stvarali, a to čine i danas, to veselo proštenjsko ozračje.
Proizvodi se dijele na jestive (licitari, medenjaci, ogrlice od tijesta s križićem – krunice, bomboni), pića (gvirc i medica) te proizvode od voska ili parafina (svijeće, zagovori i baklje). Uz tehniku izrade brojni su i raznovrsni njihovi ukrasi.

Licitar

Sve do početka 20. stoljeća medićarstvorn i svjećarstvom bavili su se isključivo muškarci. Taj su posao sinovi nasljeđivali od očeva. Posao je težak i zahtijevao je znanje, spretnost i brzinu. Danas većina medičara i svjećara slijedi tehnološki napredak i uvodi u svoje radionice nove strojeve kojima pokušavaju olakšati taj težak posao, iako je i dalje osnovni postupak izradbe ostao isti. Radi se ručno, a svaki proizvod i od tijesta i od voska majstor obrađuje sam.

Najatraktivniji su proizvodi svakako licitari, a među njima su najtraženija licitarska srca. Tajna izradbe licitara ostajala je u krugu obrtnikove obitelji. Med, raženo (pšenično i krumpirovo) brašno i mirodije osnovni su sastojci nadaleko poznatoga slatkog peciva.
Početkom 20. stoljeća prestaju se izrađivati u drvenim kalupima, već se postupak pojednostavnjuje uporabom limenih kalupa raznih oblika i veličina kojima se reže tijesto za licitare. Nakon pečenja licitare oslikavaju primjenjujući pritom svoje posebno umijeće.
Temeljna boja licitara jest crvena s aplikacijama u žutoj, bijeloj, modroj, zelenoj i ružičastoj boji. Aplikacije se izrađuju u obliku vitica, cvjetića i listića. Licitarskim srcima raznih veličina uz aplikacije dodana su zrcala, sličice i papirići s ljubavnom porukom u stihu. Takvo srce nije samo običan kolač, iako je jestiv, već je znak ljubavi, pažnje i poštovanja prema bližnjima, a ponajviše dar zaljubljenima.
U vrijeme božićnih blagdana najviše se traže manji licitari kojima se ukrašavaju božićna drvca. To su najčešće da majstor mora dobro poznavati materijal s kojim radi i klimatske uvjete, jer će vlaga u zraku obvezno djelovati na jestive proizvode. Svakako su i recepti za pripravljanje pojedinih medenjaka, licitara, biskvita i krunica različiti i ljubomorno se čuvaju.

Već spomenuta pića medica i gvirc karakterističan su medičarski proizvod koji se pije najčešće u ljetnim mjesecima. N ude se na proštenj ima. Točena iz velikih bačvi piju se uvijek s ledom i tako rashlađena u vrućim ljetnim danima ugodno okrepljuju i stare i mlade proštenjare. Osnovni su sastojci tih napitaka med iz saća i voda. Budući da se u gvirc dodaje i hmelj koj i služi kao konzervans, on stvara pomalo gorak, opori okus, dok je medica slađa pa je radije piju djeca.
Kod medice se ne dopušta fermentacija, pa nije postojana i može se brzo pokvariti. Taj se napitak pije uvijek svjež.

Licitar

Osim meda, jednako je važan i vosak. Vosak je služio;a izradbu svijeća, iako se danas vrlo često rabi i parafin. Svijeće se izrađuju uz pomoć željeznog kolotura s kukicama, kalupa ili stroja (tunkerica). Pri ukrašavanju svjećari upotrebljavaju kalupe raznih oblika, štekere (listiće, cvjetiće, razne likove, slova) koje utiskuju u rastopljeni vosak i na zagrijanu svijeću lijepe željeni predložak, ili pak posebnim malim kliještima štipaju, cvikaju zagrijanu svijeću. Izradba takvih svijeća vrlo je složena i dugotrajna, pa se danas lijepe razne trake od voska (koje također moraju biti zagrijane, kao i svijeće) i razne naljepnice (sličice i tekstovi). Svijeće mogu biti raznih debljina i veličina. Jedne od najdebljih su uskrsne svijeće za oltar, teške do 10 kg i vrlo lijepo ukrašene. Osim svijeća, izrađuju se i baklje, lampaši izagovori. Zagovor ili votiv zavjetni je dar koji se stavlja u crkvi na oltar ili kraj njega, asimbolizira želju darovatelja. Može imati oblik neke domaće životinje (kokoši, krave, konja, svinje … ), ljudskoga tijela ili njegovih dijelova (ruka, noga, oči), ili oblik velike kružnice (protiv glavobolje), a mogu biti i kuće, automobili ili neki drugi predmeti. Najčešće su bijele, žute ili crvene boje. Zagovor nema fitilj, pa ne može gorjeti. Uz njega se često zapali svijeća.

Višestoljetna tradicija medičarskog i svjećarskog obrta rasprostranjena je u središnjoj i nizinskoj Hrvatskoj. Prema pisanim podacima, prvi se put na području sjeverozapadne Hrvatske spominju u 14. stoljeću voskari, a u 17. stoljeću licitari. Premda to tradicijsko umijeće podliježe promjenama, a postupno se gubi i interes za medičarsko- svjećarske proizvode, bogato ukrašena licitarska srca s raznim pisanim ili lijepljenim porukama prerastaju u jedan od hrvatskih suvenira.

Iris Biškupić ~ Bašić – Hrvatska Tradicijska kultura