Predsjednik; Ivica Karaman
Tajnica; Lucia-Paula Strujić

KUD Stjepan Radić
KUD Stjepan Radić
KUD Stjepan Radić
KUD Stjepan Radić
KUD Stjepan Radić

Gospino polje 26.03.2014.


Plesovi Konavala


Poskočice uz lijericu – 1.dio


Poskočice uz lijericu – 2.dio

KUD “Stjepan Radić” Pridvorje

KUD Stjepan Radić Pridvorje
SeloHr

o nama

Kulturno-umjetničko društvo “Stjepan Radić” osnovano je 1996. godine no ta godina ne označava početak folklorne djelatnosti u Pridvorju.
Pridvorje – jedno od sela na krajnjem jugu Hrvatske, nekoć, u vrijeme Dubrovačke republike, bilo je upravno središte cijelih Konavala. Ta tradicija stolovanja dubrovačkog kneza, koji je s obronaka nadgledao razvitak cijelog ovog kraja, ostavila nam je u naslijeđe obvezu gajiti sve tradicijske vrijednosti koje svjedoče o kulturi konavoskog čovjeka. Ta kultura nastala je upravo kao plod njegova svakodnevnog življenja i stvaranja. Osnivanje KUD-a značilo je obnovu folklornog stvaralaštva koja u Pridvorju ima stoljetnu tradiciju.

Tradicija folklornog stvaralaštva i djelovanja razvila se tijekom godina te se s koljena na koljeno prenijela sve do danas. Među prvim velikim nastupima najznačajniji bio je onaj u Beču s početka 20. stoljeća, kao i nastup na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1977. godine.

Danas, mlađe generacije nastavljaju njegovati kulturu i običaje svojih predaka. Od značajnijih manifestacija, sudjelovali su na Vinkovačkim jesenima, Đakovačkim vezovima, Brodskom kolu te na Smotri folklora u Mađarskoj i na trgu sv.Petra u Rimu.
Svoj rad, trud i vještinu imali su prilike pokazati i u nekoliko televizijskih emisija.

Bogatstvo pokreta kako plesača, tako i svirača na tradicijskom instrumentu – lijerici vode nas u prošlost te se tako možemo poistovjetiti s nekadašnjim životom u Konavlima.
Osim plesa i sviranja, posebno mjesto zauzimaju i svatovski običaji. Riječi zdravice, karakteristične za ovo podneblje, prenose se na mlađe naraštaje te se tako razvila čitava tradicija govorenja zdravice. Glasom i stasom, na daleko se može prepoznati zdravičar koji ima prestižnu ulogu te je kako onda, tako i sad jedan od posebno odabranih gosta na svadbenoj svečanosti. Sva životna mudrost, zahvala Bogu i želje za budući život mladenaca izrečene izvornim konavoskim govorom dopiru do svakoga.
Ni na stihove Konavoske svatovske pjesme ne može se ostati ravnodušan. Takav ispraćaj mlade iz očevih dvora i danas osebujnim doživljajem veliča ljubav dvoje mladih ljudi utirući im u srce stare vrijednosti te tako određujući načine i oblike njihovog budućeg zajedničkog življenja.

Njegovanje starih običaja, znanja i tradicije rodnog kraja zadatak je svakog od nas. KUD “Stjepan Radić” čini to već dugi niz godina na osebujan način i tako iz godine u godinu zabavlja i obrazuje svakojaku publiku.




Konavoska narodna nošnja

U posljednje vrijeme konavoska je nošnja znatno pojednostavljena u odnosu na bogatsvo kolorita oblika i ukrasa iz 19 st. I pored tog osiromašenja u našoj nošnji,
osobito ženskoj, sačuvana je ljepota i jednostavnost koja joj daju otmjenost.

Muška nošnja

U muškoj nošnji karakteristične su široke gaće od modrog ili crnog sukna sa uskim kratkim nogavicama do ispod koljena. Uz takve gaće nosila se košulja i do tri kratka prsluka do pasa. Preko košulje i gaća opasuje se vuneni ili svileni pas koji se nekoliko puta omota, a kraj sa resama zatakne najčešće za lijevu stranu struka. Na košuju se oblačila PRESOMITAČA – prsluk bez rukava, zatim KORET s dugim rukavima i napokon GUNJAC ili FERMEN. Za radne dane ovi su predmeti bili izrađeni od domaćeg sukna, dok su za prazničke dane bili izrađeni od fine ČOHE ili fine LEVETINSKE SVILE crvene boje s bijelim prugama. Ovako svečani prsluci bili su ukrašeni TERZIJSKIM vezom, gajtanima ili pozlaćenom žicom SRME. U najsvečanijim prilikama Konavljanin je preko ramena prebacio crvenu kabanicu s kukuljicom. Konavljani su ranije nosili na nogama obuću u nekoliko slojeva. Bijele vunene BJEČVE I ČARAPE s grlićima i to uz domaće opanke – OPUTAŠE. Uz svečano ruho oblačili su bijele bječve i crvene papuče, a uz nogu pričvršćivali crvene dokoljenice. Glavu je pokrivao mekanom crvenom kapom koja je do 1.svj.rata bila višeg oboda i s crnom kitom. Ovakva kapa nosila se samo uz svečano ruho.

Ženska nošnja

Ženska je nošnja kroz stoljeća doživjela znatne promjene. Osnovno ruho je košulja koja redovno ima vezni ukras na prsima, ovratniku i na rubu dugih rukava. Vez je izrađivan na različitim materijalima i različitim uzorkom, ovisno je li našiven na košulju koja je služila kao radno ili nedjeljno, ili pak svečano ruho. Vez se izrađivao domaćom svilom koja se dobivala iz čahure dudovog svilca. Ranije se vez izrađivao i vunenom niti. U koloritu konavoskog veza nalazimo najviše crvenu boju, koja varira od intenzivno crvene do zagasito crvene. Tu je još i crna, zelena, modra, a sve je opleteno žutom niti. Košulja služi ljeti kao glavna odjeća uz dodatne dijelove. Odijeva se na potkošulju – PRIVLAČAK i podsuknju – SKUTIĆE. Kao zimsku odjeću djevojke su nosile BJELAČE, a žene MODRINE preko košulja. BJELAČA je nekada bila bijela i pravila se kao košulja samo je imala veći izrez na prsima, tako da se istakne vez poprsnica na košulji. MODRINA je nekada bila od modre raše. Osnovni kroj odgovara košulji, s razlikom što je sprijeda otvorena. Na prsima ukras od crvenog SKRLETA koji je još obšiven vezom. Ljeti na košulju, zimi na bjelaču ili modrinu opasuje se TKANICA (PAS), a po sredini pasa KURĐELICA, uska vrpca istkana od domaće svile raznih boja. Da bi istakle struke, Konavoke su ispod tkanice opasivale i čvrsti podložak od kartona. Ovako opasana Konavoka stavlja ispod pasa PREGAČU, koja je bijela, a na dnu ukrašena otkanom šarom – PRIJETKOM. Kasnije Konavoke umjesto pregače opasuju TRAVERSU, koja se nosila uz rad. Ljeti na košulju, a zimi na bjelaču i modrinu, nosile su se ČERMICE ukrašene crnim gajtanima ili pozlaćenom SRMOM. U Konavlima su u upotrebi bile različite vrste ženskog oglavlja.Crvene kape su nosile djevojke, a za svečane prilike kape su bile ukrašene vezom od pozlaćene srme – ZLATAČA. Za svečanije prilike djevojke su poviše kape nosile bijele marame – UBRUČIĆ. Ako je ubručić bio uglačan u sitne nabore, onda se zvao NAŠTIPANI UBRUČIĆ. Kasnije, zlataču nose samo starije djevojke, a mlađe crvenu kapu uz rub obšivenu plavom, ružičastom ili bijelom vrpcom. Žene pokrivaju glavu sa dvije marame, manjom POŠICOM i većom UBRUČIĆEM, koje su redovito čvrsto “uštirkane” i pažljivo izglačane. Kao obuća nose se bijele vunene bječve – čarape i opanci – OPUTASI. Uz svečanu odjeću nose se bijele čarape i crvene papuče. Konavoka na ušima nosi zlatne naušnice – VEŽILICE, a ispod vrata na košulji filigranska, pozlaćena puceta – PUCE. Djevojke češljaju kosu podijeljenu po sredini glave i pletu je u dvije pletenice koje se na kraju povežu trakom na zatiljku, dva puta prebace jedna preko druge, zatim se kao vijenac oviju oko glave.