Predsjednica: Jelena Percan
Dopredsjednica: Ornela Škabić
Dopredsjednica: Jadranka Valić

KUD Rakalj Rakalj
KUD Rakalj Rakalj
KUD Rakalj Rakalj
KUD Rakalj Rakalj
KUD Rakalj Rakalj
KUD Rakalj Rakalj
KUD Rakalj Rakalj
KUD Rakalj Rakalj

RakaljRakaljRakalj

KUD “Rakalj” Rakalj

KUD Rakalj
SeloHr

O nama

KUD “Rakalj” iz Raklja osnovano je u kolovozu 2011. godine, s ciljem očuvanja tradicije i izvornog folklora svog kraja: Istre Društvo je mlado osnovano, ali iza sebe ima petnaest godišnje iskustvo prezentiranja istarske folklorne baštine u Hrvatskoj i inozemstvu. U očuvanju tradicije, najvažnije mjesto predstavlja rad s djecom i mladima, te njihovo osposobljavanje za buduće prezentiranje naše folklorne, a ujedno i Hrvatske baštine. Od istarskih plesova plešu se:istarski balun, stara polka, sette passi-špic polka, promena, mazurka, ballo di sedia i ballo di kušin. Osim istarskim plesova, društvo pleše i koreografirane plesove Dalmacije, Prigorja, Posavine, Slavonije, Međimurja te bunjevače plesove vojvođanskih Hrvata. Društvo broji šezdesetak članova svih dobnih uzrasta i djeluje u pet sekcija.
1. Svirači na autohtonim istarskim instrumentima (od instrumenata najzastupljenije su mala i velika roženica te mih. Roženice uvijek sviraju u paru i može se reći da su stvorile istarsku ljestvicu koja sadrži šest tonova.)
2. Harmonikaši
3. Kantaduri na tanko i debelo (osebujno pjevanje koje se izvodi u kombinaciji muških i muških, ženskih i ženskih te muških i ženskih glasova u istarskoj ljestvici. Ovakvo dvoglasje podsjeća na zvukove male i velike roženice a uvršteno je na UNESCO-vu listu Hrvatske nematetijalne baštine.
4. Dječja i srednjoškolska grupa plesača
5. Odrasla (nastupna) grupa plesača
Članovi društva obučeni su u narodno ruho južne Istre, od kojeg je sačuvana nekolicina originalnih nošnji starih preko sto godina,a ostale su sašivene po uzoru na njih. Jednostavan život istarskog čovjeka značio je i jednostavno ruho, koje je pretežno u smeđim tonovima, uvijek u kombinaciji s bjelom košuljom.
Kroz odječu i ruho, može se vidjeti život u jednostavnosti i nadasve skromnosti.
Ljubav prema tradiciji i folkloru doprinjela je i našem napredku, pa smo već u prvoj godini našeg postojanja imali preko četrdeset nastupa, te predstavljali istarski folklor diljem Hrvatske, i u Sloveniji. Gostovali smo na Folklornim susretima Antunovo 2012. u Sesvetskim selima, na Starim seoskim igrama u Vrhovcu, Bundevijadi u Vrbovskom. U Susjednoj Sloveniji gostovali smo na Istarskoj večeri u Šmarješkim Toplicama, a već ovo ljeto putujemo u Mađarsku, na međunarodnu smotru folklora Seged 2013. Promicanjem svog doma i zavičaja kroz očuvanje kulturne i tradicijske baštine, saživjela je manifestacija Folklorni susreti “Spod mi Raklja sela”koja se održava koncem srpnja u Raklju. Manifestacija ugoščuje Kulturno umjetnička društva i udruge s područja Istre, Hrvatske i susjednih zemalja te njome postajemo otvoreni za zavičaje i baštinu drugih ljudi te za suradnju s drugima i drugačijima.
Rad kroz sve sekcije našeg društva, doprinosi jednom zdravom druženju, očuvanju kulturnih dobara koja potvrđuju vlastiti identitet, a ujedno su bogatstvo naroda koja se može i drugima pokazati.



Muška narodna nošnja

Mušku narodnu nošnju čine duge uske hlače od bijelog sukna, zatim smeđi prsluk (krožet), kratki kaput (koret), dugi kaput bez rukava, bijele bičve i crne postole (cipele).

Ženska narodna nošnja

Ženska narodna nošnja sastoji se od platnene košulje, povrh koje je odjevena suknena modrna s dugim rukavima, opasana vunenom kanicom ili uzicom. Za hladnijeg vremena ili u tradicijski zadanim slučajevima povrh modrne dolazi duga čerma, od debelog sukna i zagrtač zvan krpet. Na glavi se nosi bijeli faco na kite. Istovremeno u nošnju se uvodi i svilena pregača traverša. Na nogama su bijele bičve do koljena, a nekad ranije nosili su se opanki koje s vremenom zamjenjuju cipele, postoli, cavati.

Košulja

Košulja je sastavljena od gornjeg dijela – opleča – i domjeg dijela zvanog krilo ili stan. Svečane su košulje po cijeloj svojoj vidljivoj površini, tj. na prsima i oko vrata bogato izrađene finim šupljikavim vezom u tehniki rasplita. Ta se tehnika šupljikavog veza naziva mriža. Mriža teče s obje strane proreza na prsima, oko vrata na plečima, te na uskom uspravnom ovratniku koji pokriva sam vrat. To su djelovi košulje koje modrna ne pokriva. Ornament u mriži uvijek je geometrijski te predstavlja splet rombova koji se naziva “na jabuku”. Duž obje strane mriže izveden je – veli gaž -, tj. široki rasplet, dok sama ivica proreza niz prsa završava našivenim zubičima koji su izvedeni bodovima šivane čipke. Tim istim bodom, samo obilnije i savršenije, izvedeni su zubići mriže kojom je porubljena centina na zapešću rukava. Zubići su šivani bijelim koncem, gustim sitnim bodom. Kad su rukavi modrne navučeni, zubići poviruju ispod zarukavlja uokvirujući zapešće.

Modrna na skas

Modrna je krojena i sastavljena od dva dijela i to od gornjeg koji dopire do pasa, a naziva se opleće, život i od donjeg niže pojasa zvanog krilo ili stan. Život prileže uz tijelo, na prsima je do pojasa šiljasto otvoren, a na plečima nosi prišivene viseće rukave. Krilo je krojeno ravno od tri pole tkanine, nabrano je u struku i složeno u čvrste vertikalne nabore. Modrna rezana u pasu naziva se modrna na skas ili opleče. Značajka koja je vezana uz modrnu, dugi su i uski rukavi sa zavrnutim zarukavljem. Glavna im je osobina u tome što su prošiveni samo na stražnjem dijelu ramena i na plećima, dok im je sprijeda od vrha ramena do ispod pazuha ostavljen slobodan otvor zvan potpazuhi ili ramenica. Zadnja osobina vezana uz modrnu je ukras na modrni koji se sastoji od poruba i vezenih ukrasnih pruga što naglašavaju šavove. Široki porub 10-20 cm finog kupovnog sukna stavlja se na rub skuta, a naziva de škrlatina ili pano. Panom se presvlači i zavrnuti dio rukava, a njime se podlaže i prorez na pazuhu, tako da izgleda kao otvoreno ždrijelo, pa se i naziva ždriblje. Postoje strogo određena pravila za boju ukrasnih poruba. Za djevojačku se modrnu uzimlje krvava svita, pano, tj. crveno sukno pa se za takvu modrnu kaže da je ukrašena “na radost”. Modrna na radost bila je nezamjenjiv dio svadbenog ruha. Modrna na radost zove se i odjeća koja ima mišano pano, tj. kad je donji rub ruha sastavljen od djelova crvenog i modrog, ili crvenog, modrog i zelenog pana. Zarukavlje i ždriblje u tom su slučaju samo crveni. “Modrna na žalost” ukrašena je modrim panom. To je odjeća starijih žena kao i ruho propisano za korotu. Raznobojni porubi unose u mrko istarsko ruho život, koju još pojačava ukrasni vez od dvije do četiri izvezene pruge oko cijelih skuta nad samim porubom. Te se pruge nazivaju “gaži”.

Kanica

Modrna se u struku opasuje pojasom koji se naziva kanica. To je vuneni pojas, a omata se dva do tri puta oko struka. Kanica je živih boja išarana raznobojnim utkanim uzorkom u obliku sitnih rombova i cik-caka na ivici. Modrni “na radost” pripada pretežno crvena kanica, a onoj “ na žalost” plava ili zelena.

Traverša

Pregača zvana traverša javlja se u nošnji Istre tek sredinom 19. st. Traverša je od kupovnog jednobojnog materijala, uz svečano ruho od lagane vunene, a u svakodnevnoj nošnji od pamučne tkanine. Od početka 20. st. traverša se potpuno udomačuje u ruho.

Čerma

Čerma je dug prilično težak i nezgrapan ogrtač od domačeg mrkog i debelog povaljenog sukna. Gotovo potpuno pokriva modrnu, ostavljajući vidljivim jedino rukave i šarenu svitu na rubu modrne. Krojena je u cijelim polama te seže od ramena do pola lista, a sastavljena je od jedne stražnje i dvije prednje pole sukna. Sprijeda se malo preklapa s lijeve na desnu stranu, a od vrata do pasa kopča se nizom kučica izredanih od mjedene žice. Izrez oko vrata je okrugao i bez ovratnika. Na bokovima na sastavu pola izvedeni su bočni ušici u obliku triju krakova, od kojih se srednji krak produžuje u raspor koji se otvara sve do ivice čerme. Taj se raspor zove “ letva”. Na prednjim polama nešto ispod pasa koso su urezani otvori za džepove, tzv. žepi. Sve sui vice na čermi presvučene porubom od modrog pana što upučuje na činjenicu da su do danas sačuvane samo čerme starijih žena. Zato možemo pretpostaviti da je čerma uz nošnju “na radost” bila obrubljena crveno, osobito kao nužni odjevni rekvizit za mladenku u svatovima.

Krpet

Komad ravne vunene tkanine koji se složen uzdužno na polovicu zagrče preko ramena pa pokriva pleća, dio leđa i ruku naziva se krpet. Pačetvorastog je oblika, a na oba uža kraja završava resama iz osnove, zvanim “štrenci”. Krpet je tkan u četiri nita vezom kepera, na rušu. U tkanju za krpet kao osnova služi uvijek mrkosmeđa vuna, dok se u potki izmjenjuju smeđa, zagasito ljubičasta, modra i zelena, ponekad i žuta vuna, tako da tkanina dobiva poprečne pruge, pa se kaže da je tkanina “ na piske”.

Bičve

Obuća je istovrsna u svim krajevima Istre pa se tako susrečemo sa bijelim čarapama do koljena, koje se, kao kod svih Uskoka u Istri nazivaju “ bičve”. Bičve su zimi vunene, ljeti pamučne, a često pletene na uzorak i u tom se slučaju zovu bičve “ na gaže”. Sam ukras može biti izveden na kose, na škuljice, na batuniće, na merliće.

Faco

Rubac zvan “ faco” od debela je i čvrsta platna kvadratnog oblika. Obično je malih dimenzija tako da stranica kvadrata mjeri 30-40 cm. Na svakom je uglu rupca pričvrščena po jedna bijela kita, pa se po tome rubac i naziva “faco na kite”. Ukras je na facolu izveden uz dvije strane kao široka pruga rasplita zvana “veliki gaž”. U kutu tih dviju pruga izrezan je oveći kvadrat koji je zatim ispunjen tehnikom šivane čipke. Taj se kvadrat naziva “finopeš”. Uz njega, po slobodnoj površini platna nalaze se i mali kvadratići u obliku križa ispunjeni dijagonalno presvučenim nitima. To se zove “istrig” i odgovara tehnici u čipkarstvu nazvanoj “tagliato”. Rad je grub, a konac debeo pa ukras izgleda plastičan i s mnogo draži u svom rustičnom likovnom izrazu. Slobodna površina platna između pruga velikog gaža ponekad je izvezena-rakamana bijelim plosnim vezom pa se po tome i naziva i “faco rakamani”.

Tekst uredila: Ornela Škabić
Literatura iz knjige:”Ženska narodnja nošnja u Istri” Jelka Radauš Ribarić