Predsjednica;
Tajnica; Verica Kruhan
Administrator; Katarina Kaljiković

KUD Radost Sela
KUD Radost Sela
Josipa Snihur
KUD Radost Sela
Ana Vego
KUD Radost Sela
Paula Šnihur
Katarina Kaljiković
KUD Radost Sela

Majka i dijete Mlađa muška nošnja
Djevojačke pletenice Reklec
Mlada snaha Mlađa žena
Parta Ženska nošnja
Parta Ženska nošnja
Šešir sa trobojnicom Svećana nošnja
Starija žena u svećanoj nošnji Muška nošnja
Svećana bijela Svećana nošnja
Svečana narodna nošnja Jednostavna narodna nošnja
Cabajka Bluza
Radna narodna nošnja Bijela narodna nošnja

HKUD “Radost” Sela

KUD Radost Sela
SeloHr
o nama

Ukratko od osnivanja do danas;
Društvo nastavlja tradiciju kulturnog stvaralaštva iz davne 1951. godine. Tada je osnovano KUD Radost» Sela na prijedlog naše mještanke i upraviteljice škole u Selima. Bilo je nositelj kulturnog života i imalo je više sekcija: folklornu, dramsku, šahovsku, nogomet i odbojku. Djelovalo je do 1962. godine kada prestaje sa radom.

Novo razdoblje kulturnog rada počinje 1981. godine nastavljajući tradiciju prethodnika, a s ciljem da se od zaborava sačuvaju izvorni narodni običaji, pjesme i plesovi Posavine i Pokuplja. Od tada do danas kroz razne sekcije društva prošlo je preko 200 članova svih generacija.

U ratnom razdoblju prekida se osnovna djelatnost zbog mobilizacije članova, stresa i tuge od strahota ratnih djelovanja, nedostatka prostora a i samog raspoloženja te drugih objektivnih problema. Preostali članovi aktivno se uključuju u rad civilne zaštite, na smještaju prognanika i posjeti postrojba na prvoj crti bojišnice.

Aktivni rad na obavljanju osnovne djelatnosti nastavlja se 1995. godine okupljanjem članstva kao i uvođenjem u rad većeg broja mladih koji su u tom momentu činili polovicu članova društva. 2000. godine osnivamo mladu tamburašku sekciju od 12 članova, na žalost od koje su do danas ostala samo dva člana. Ovdje treba spomenuti da sve vrijeme od osnutka u društvu djeluje vlastiti tamburaški sastav od 7 članova koji je okosnica društva. Rijetko koje društvo u našoj okolici ima tako dobar, kvalitetan i uvijek pouzdan sastav za pratnju društva.

U svom dugogodišnjem radu društvo bilježi niz uspješnih nastupa širom Hrvatske pa i dalje. Izdvojit ćemo samo neke : Voloderske jeseni, Berbene svečanosti u Sv. Martinu na Muri, Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi, smotre u Kutini, Bobovcu, Martinskoj Vesi, Sv. Klari , Kupljenskom Hruševcu, Brodsko kolo u Slavonskom Brodu, Berba u Brodskom Stupniku, Smotra Dalmacije u Imotskom, smotra Zadarske županije u Polači, nastup u Cavtatu, nastup u Cazinu u Bosni i najnoviji u mjesecu rujnu u Njemačkoj prijateljskom gradu Heidenheimu i druge.

Uz kulturni rad, pjesmu i ples njeguje se tradicija starih običaja, što dokazuje i nagrada za čuvanje i prezentaciju narodnih običaja na Zlatnom primu 1999. godine te pohvale stručnog žiria koji svake godine prati Županijsku smotru u Martinskoj Vesi gdje svake godine prikazujemo izvorne običaje. Do sada su obrađeni običaji:
snuboki, umivanje mlade, dolazak po mladu i nastavak svatova, čejanje perja, tučenje ječma, obrada lana, čejanje perušine, košnja trave, žetva, pranje robe.
Njegujući odnos prema folkloru i etno blagu, tradiciji i baštini društvo povremeno organizira prigodne izložbe starih upotrebnih predmeta i bogatog ruha iz škrinja naših baka, kao i novih radova vlastite izrade vrijednih članica društva.

Brojnost članova, dugogodišnji rad i interes mladih garancija su uspješnog rada i jamstvo da se tradicija neće prekinuti.






Sela
Seoska kuća
Sela se nalaze na glavnoj prometnici Sisak – Zagreb. Udaljena su od Siska oko 5 km, a od Zagreba oko 50-tak km. U mjestu živi oko tisuću stanovnika.
Mjesto Sela kod Siska nalazi se u središnjoj Hrvatskoj u jugoistočnom dijelu Turopolja koji obično zovemo Odransko polje, na dodiru s donjim Pokupljem. Zbog povoljnih prirodno-geografskih, prometnih i životnih uvjeta, ovo je područje vrlo rano naseljeno.Naselje Sela spominje se 1334. godine, ali prema nekim saznanjima postoji i ranije najvjerojatnije još od početka XIII stoljeća kad je osnovano sisačko vlastelinstvo.Sela su posebno zanimljivo naselje. Kroz povijest su imala stalno funkciju manjeg upravnog centra. Zbog toga su se tu zbivali važni i zanimljivi događaji. Prošle 2006. godine Osnovna škola Sela proslavila je 235 godina svog postojanja, Hrvatski nogometni klub je proslavio svoju 60. godišnjicu, a HKUD «Radost» Sela 25 godina rada. Ove godine bilježe se novi jubileji: 305. godišnjica osnutka župe sv. Marije Magdalene i 125 godišnjica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sela. To su jubileji kojima bi se mogla ponositi mnoga gradska naselja.

Sela danas pripadaju gradu Sisku od kojeg su udaljena 6 kilometara, a od Zagreba 55 km. Imaju oko 1000 stanovnika u oko 290 obitelji. U mjestu dakle postoji Župna crkva posvećena sv. M. Magdaleni i kapelica sagrađena 2002. godine posvećena Ranjenom Isusu, Pastoralni centar, Osnovna škola Sela, Matični ured, pošta, dječji vrtić, Pučki dom, te više uslužnih, trgovačkih i proizvodnih obrta.

iz knjige: A.Barić, Sela kod Siska

Smotra folklora u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod je, između ostalog, prepoznatljiv i po svojim tradicijskim manifestacijama koje u vrijeme održavanja u grad privlače veliki broj posjetitelja. Najznačajnija među njima je, za sigurno, najstarija smotra folklora u Hrvatskoj Brodsko kolo, prvi puta održana u Slavonskom Brodu 1963. godine.

Uz pjesmu i ples, održava se i revija hrvatskih narodnih nošnji i izbor najljepše hrvatice u narodnoj nošnji gdje smo zadnje dvije godine zaredom (2011. i 2012.) s našim djevojkama odnijeli titulu prve pratilje od sveukupno 32 natjecateljice iz cijele Hrvatske i okolice.

U lipnju 2011. godine na 47. Brodskom kolu, naše HKUD predstavljale su Ana Vego kao snaša i Katarina Kaljiković kao djevojka koja nas je razveselila i učinila ponosnima jer je proglašena prvom pratiljom.
U lipnju 2012. godine na 48. Brodskom kolu, poslali smo nove dvije djevojke, našu snašu Josipu Šnihur te djevojku Paulu Šnihur koja je u svojoj bijeloj svečanoj nošnji odnijela titulu prve pratilje.

Ženska nošnja

U društvu se velika pozornost pridaje prikupljanju, očuvanju i rekonstrukciji izvornih nošnji. Svi članovi nastupaju u originalnim izvornim nošnjama, sve su starosti 70 – 100 godina, a neki primjerci su i stariji.
U vlasništvu 50 članova društva nalazi se oko 250 kompleta nošnji (ženskih-radnih i svećanih, muških i dječjih,
te velik broj pojedinačnih dijelova, dodataka i nakita.

ŽENSKA NOŠNJA

Žensku izvornu nošnju možemo dijeliti u nekoliko varijanti;
- prema načinu izrade ( tkane, prebirane, našivane, štikane i tvežene) uz obavezan dodatak
Čipke koja opet može biti štikana, necana, heklana ili industrijska (počela se koristiti u bogatijim
obiteljima razvojem trgovine
- prema prigodi u kojoj se nosi (radne i svećane), uz napomenu da tu postoji mnogo varijanti svećane nošnje ovisno o dobi (starosti) osobe koja je nosi, te o prigodi, što se načešće vezivalo uz određene događaje ili blagdane.

RADNA ŽENSKA NOŠNJA

PeglanjeOblačenje

Radna nošnja je vrlo jednostavna, šivana od tkanog lanenog platna nešto grublje strukture. Ima slijedeće dijelove: podoblačka, rubača, zastor i oplećak. Može biti ukrašena malom heklanom ili štikanom čipkom (najčešće djevojke i imućnije mlade snahe)
Djevojačko oglavlje: kosa počešljana na razdjeljak i čvrsto upletena u dvije pletenice, a na krajevima povezane spletnjakima (mašnama)
U svećanoj varijanti nosi se i djevojačka parta – znak da je djevojka stasala za udaju.
Oglavlje udane žene: kosa počešljana na razdjeljak i upletena u dvije pletenice koje se učvrščuju u kunč (trokutasti oblik najčešće rađen od drveta ili u novije vrijeme metala,a sve zaštićeno platnom). Preko svega stavlja se paculica, a ona je u radnoj nošnji dio koji ima najviše ukrasa, redovno je štikana ili našivana, ukrašena štikanom čipkom. Preko paculice može se nositi bijela peća (marama). Ova varijanta nosi se i u vrijeme žalovanja, kao i u korizmi. Paculica obavezno ima špice prevrnute prema nazad. U novije vrijeme kao znak žalosti umjesto bijele peće nosio se crni rubac.
U svećanoj varijanti paculica je bogato vezena raznobojnom svilom u skladu sa ostalim bojama na nošnji i ukrašena štikanim špicama koje se čvrsto uštirkane nose podignute prema naprijed. U posebno svećanim prigodama preko paculice nosi se našivana peća ili svileni rubac, a u zimskoj varijanti rubac od pliša sa franđama (resama).

Svečana nošnja

Svećana ženska nošnja vrlo je bogata, vezena svilom u raznim bojama (boja određuje dob osobe koja nosi) mlade djevojke i snahe nose jarke boje, dok što je osoba starija boje su umjerenije, zagasite, bljeđe pa čak do čiste bjeline, a određene boje vezane su i za određenu prigodu (npr.
- Bijela vezena svilom – nosi se za blagdan Tijelova , te kao nošnja za vjenčanje,
- bjelina se također nosi i u korizmi kao i modra koja se najčešće nosila za nedjelju muke – cvjetnicu,
- crvena u više nijansi bez dodataka zelene – nosi ju mlada snaha prvo jutro nakon udaje – Prvojuterka

Momak i Djevojka Mladi bračni par Bračni par
Mlada žena Žena srednjih godina Peća našivana
Paculica Peća Plišani rubac
Maslin Dukati Pleter
Srebrenjak Svileni rubac

Muška nošnja

Za razliku od ženske, muška nošnja je puno jednostavnija i skromnija, sa manje ukrasa. Sastoji se od rubače (košulje) i gača (hlača) uzrađenih od lanenog platna, nosi se crni lajbek od čoje i crni šešir koji u posebnim prigodama može biti ukrašen trobojnicom, perom ili cvijetom (šešir najčešće kite samo momci na prošćenjima i u svatovima). Kao obuća uglavnom se nose kožni opanci na kopču ili visoke kožna čizme (novija varijanta za bogatije muškarce),
Kod svećane varijante muške nošnje poprsje, ovratnik i orukavlje na rubači bogato je ukrašeno bijelim štikanim vezom ili čipkom , gače imaju čipku pri rubu nogavica samo u izuzetno svećanim prigodama (Vjenčanje), a redovno na krajevima imaju rojte (rese).