Predsjednik; Dejan Herceg
Tajnik; Marko Klak

KUD Posavec
KUD Posavec
KUD Posavec
KUD Posavec
KUD Posavec
KUD Posavec
KUD Posavec

Sava, Dubrovcak Lijevi

Hrvatica Hrvatica
Pisanina na 6 jabuk Pisanina na Dromne
Modrina Diganina
Skovačkoga Na zvezdice
Našvenina Našvenina
Našvenina Zelenina
Zelenina Štikana po Lanenom platnu sa Svilom
Štikana po Svili Na zev
Muška starija Muška novija
Svečana Ženska nošnja Svečana Muška nošnja
Žalosna narodna nošnja Stikana narodna nošnja
Radna narodna nošnja Nasvenina narodna nošnja
Radna narodna nošnja .

KUD “Posavec” Lijevi Dubrovčak i Topolje

KUD Radost Sela
SeloHr
o nama

Kulturno umjetničko društvo “Posavec” Dubrovčak Lijevi i Topolje osnovano je davne 1972 godine, točnije 10. kolovoza pod nazivom KUD “Posavec” Topolje. Prije nego što je osnovano Kulturno umjetničko društvo “Posavec”, u selu je djelovala Omladinska Folklorna sekcija koja je osnovana 18. lipnja 1972 godine, te je poslije registrirana kao KUD “Posavec” Topolje. Kasnije je KUD “Posavec” Topolje promijenio naziv u Kulturno umjetničko društvo “Posavec” Dubrovčak Lijevi Topolje,jer su to dva susjedna sela koja imaju isti Mjesni odbor i većina mještana koja su djelovala u KUD-u su iz ta dva sela te je i time KUD “Posavec” dobio promjenu u svojemu nazivu pod kojem i danas djeluje.
Osnivači folklorne sekcije a zatim i KUD-a „Posavec“ su:Miškec Stjepan, Miškec Velimir, Vuković Stjepan,Anica Vuković (udana Orešković),Matica Marica,Vuković Anica(udana Gregčević),Vuković Danica,Medved Milica,Medved Jelica,Kasunić Danica,Hrvojević Mica,Hrvojević Manda,Mišić Stjepan,Kasunić Zvonko,Jeleković Stjepan,Rovile Milan, osnivači KUD-a „POSAVEC“ su bili još uz osnivače omladinske sekcije i samoga KUD-a i: Matica Vlado,Andruza Franjo,Skoćen Zlatko,Andruza Josip,Miškec Milan,Miškec Milka, Klak Vesna,Klak Stjepan,Galina Josip,Matica Tomo.
Prvi predsjednik KUD-a bio je Mišić Stjepan, tajnik Miškec Stjepan
Kulturno umjetničko društvo „Posavec“ Dubrovčak Lijevi i Topolje osnovano je sa ciljem očuvanja pjesme, plesa, narodnoga ruha i narodnih običaja sela Dubrovčaka i Topolja. Kroz svoje bogato djelovanje društvo je prisustvovalo na svim važnijim smotrama diljem naše domovine pa i šire, i to na smotrama folklora u Zagrebu( 1976.,1979. i 1998 godine) ,Vinkovcima (1998),Đakovu(1997),Voloderu (1997,2008), Slavonskom Brodu(2012),Velikoj Gorici, Ivanić-Gradu i na međunarodnoj smotri u Ohridu u Makedoniji,te ostalim mjestima od kojih moramo spomenuti Jarminu s kojima ima jednu jako dobru suradnju i veliko prijateljstvo . Članice i članovi Kud-a ponosno čuvaju i njeguju ono što su nam u naslijeđe ostavili naši stari, te upravo putem nastupa i putovanja tu ljepotu narodnoga ruha koje su izradile naše bake i utkale u njega tu svu svoju ljubav prema baštini koju polako ovo suvremeno doba briše i gradi nešto novo, ponosno pokazuju našem narodu.

Društvo danas djeluje u četiri skupine: dječja plesna skupina, odrasla plesna skupina i tamburaši, unutar kud-a djeluju i pjevačice, te je formirana i mala plesna skupina pod nazivom „LIMAČI“.
Plesovi i pjesme koje izvodimo i koje su upravo preuzete od naših starih po kojima smo i jedinstveni unutar naše regije:Posavačko dete- šetano kolo,Tri koraka,Milica,Suhi most,Staro sito,Paragvajz,
Tropolka (Repa),Dučec,Posavski drmeš ,Polka, Dromničica, Ciganica i drugi.

Društvo je i aktivno po pitanju održavanja izložbi narodnoga ruha koje čuvanju sve članice društva, te su kroz niz godina održane u mnogim gradovima diljem lijepe naše:
Centar za kulturu Dubrava- Zagreb(USKRS U HRVATSKOJ POSAVINI) 1998 godine
Pučko otvoreno učilište Ivanić Grad(LAN I TKANJE)1997 god.
Otvaranje turističkog ureda TZG Ivanić-Grada 2009 godine
Gradska vijećnica Ivanić Grad 2011god.(Izložba narodnoga ruha sela Dubrovčak Lijevi i Topolje)
Ivanić Grad,Čardak iza specijalne bolnice Naftalan,(Narodno ruho našeg sela)2012 god.
a i sudjelovali smo u realizaciji Etno dvorišta na prostoru gradske tržnice koje je posjetio sam predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović za Bučijadu 2011 godine.

Posebnosti tih izložbi su oglavlja udanih žena „Halbice“ koje se mogu vidjeti samo u ovom „dijelu“ Posavine pa uvijek odvlače pozornost i divljenje posjetitelja izložbi. U selu još uvijek imamo i vrijednih baka koje sa ponosom i ljubavlju čuvaju i njeguju tradiciju tkanja narodnoga ruha na tkalačkom stanu(Razboju),te su one najvrjedniji dio našega Kud-a.
Ponos Kud-a, te oni zbog kojih sve to radimo i održavamo brojne nastupe i događanja su nam naša djeca jer ako to prekinemo i bacimo negdje pod tepih,tu našu bogatu kulturu i običaje pitamo se što će ostati našoj djeci u ovom dobu modernizacije i nepoštivanja samoga čovjeka.

Već četiri godine održavamo Koncert dječjih folklornih skupina povodom blagdana Sv. Nikole u prosincu, jer se u selu nalazi crkva Sv. Nikole biskupa koja je i ujedno najstarija zidana crkva na ovome Ivanić-Gradskom području te je to još jedan od ponosa našega sela, ali i sam poticaj za održavanje takvog koncerta na kojem se izrazito prezentira dječji folklor.

Prošle smo godine proslavili i 5.-tu jubilarnu „Vuzemnicu“ za Uskrs jer godinama palimo Uskršnji krijes na Veliku Subotu upravo na obalama naše rijeke Save da nam i ona ne ostane zaboravljena.
2012. godine smo proslavili i 40.-tu obljetnicu našeg amaterskog rada i upravo radi toga smo upriličili svečanu sjednicu i nastupe susjednih kud-ova, izložbu narodnih nošnji našeg sela i izložbu fotografija članova kud-a od 1972 sve do 2012 godine, a i popratni dio svega toga bili su i jahači i konjska zaprega obitelji Humljan koji su isto tako dio našega kud-a.

Prošle godine smo odradili i mnoga gostovanja i nastupe i to u Lipovljanima na skupštini Češke besedi, Humanitarni koncert u Martinskoj Vesi, Fašenjek u Čazmi, 48. Brodsko kolo u Slavonskom Brodu, Smotra folklora u Ivanić-Gradu,
Sv. Ana Breška Greda, Kosci za kosce u Veleševcu, Ivanje u Novom Čiču, Sportske igre branitelja Ivanić Grad, Prepuštovec, u suradnji sa kud-om „Posavka“ Oborovo nastupu Slunju,Bobovcu,Voloderu i sudjelovali smo i na dječjim smotrama u Križu i Generalskom Stolu. Naša suseljanka i članica kud-a Marina Hrestak je osvojila prvo mjesto za najljepše opremljenu sneju-snašu na smotri folklora u Bobovcu, a Ana Marija Herceg se predstavila na Voloderskim jesenima kao beračica( prije nekoliko godina naša sneja Marica Klak tamo je osvojila drugo mjesto).

Želimo da ovaj naš Kud još dugo godina ostane ono što je i bio,središte događanja u ovome našemu selu,naši stari su ga izgradili, mi ćemo ga dograditi za buduće naraštaje koji nam dolaze,jer naš je Kud bio mnogoj djeci otac i majka koju nisu imali, a ta djeca su sada odrasli školovani ljudi sa svojim obiteljima koji se stotinu puta dolaze zahvaljivati za sve ono što ima je „Posavec“ dao.

Evo upravo takvim želimo da naš Kud „Posavec“ ostane i da doživi još mnogo obljetnica i rođendana u ovoj našoj prelijepoj Hrvatskoj.
Predsjednik Kud-a „Posavec“ je Dejan Herceg,tajnik Kud-a Marko Klak,blagajnik Irena Barec, a voditelji i koreografi plesnih skupina su Marko Klak i Ivana Bajt.





Ženska narodna nošnja

Ženska narodna nošnja se sastoji od rubače,zaslena i joplečja(jopleča), te se još ispod same rubače nalazi svitnjak,podrubaček i mašulinska podsuknja. Na samo joplečje dolazi lajbek. Ima tipova nošnji kod kojeg gornji dio nošnje čini „švabica“, tj lanena košulja uskih rukava, ukrašenih tako da se uklapaju uz sami zaslen i rubaču. Oko pasa i na prsa obavezno dolaze crveni pantleki vezani na lijevu stranu struka u mašnu. Umjesto joplečja(jopleča) i švabice nosile su se i svilene i plišaste bluze, a u zimskom periodu i plišasti kaputi.
Oglavnje udanih žena čini „Halbica“, koja se sastoji od kunđa,kape,roza i pantleka. Vrste halbica ovisno o ukrašenosti kape: cofičanka, kitičanka, sa žamiliju, sa đunđima, te ovisno o vrsti pantleka: bojanka, z plišati pantleki, z obični svileni pantleki. Uz samu „Halbicu“ se radi i posebna frizura te se kosa spleće u kunđ, a preko ušiju se rade frki (frkovi) i od kose zvani „miši“. Uz „Halbicu“ udane žene nose marame-rupce,peče,plišaste rupce,svilne rupce, a može se naći da se za rad u polju koristila i bijela prosta poculica( rijetki primjerci).
Oglavlje cura čine dvije pletenice na čijim se krajevima nalaze crveni pantleki povezani u mašne.
Od nakita su se nosili struke Crvenih koralja, Sekanci, Perlini, Dukati-cekini, Škude(stari srebrni novac- srebrnjaci).
Od obuče su se nosili opanci-opanjki i to najčešće kod kuće i za rad u polju, a u svečanije prilike cipele i čizmice i to ovisno o financijskim mogućnostima same obitelji.

Hrvatica (Irena Barec, Natalija Lopac)
Narodna nošnja „Hrvatica“ dobila je naziv po samim prebiranim motivima na samom lanenom platnu, a zapravo taj motiv u sebi skriva motiv Hrvatskoga grba pa i od tud naziv same narodne nošnje. Nošnja je izrađena tehnikom prebiranja crvenoga pisma (konca) po lanu i to na tkalačkom stanu zvanom „Razboju“. Sastoji se od rubače (suknje) rađene u tri do četiri pole, zaslena (zastora,fertuna…),joplečja (opleča), ispod same rubače se nalazi svitnjak,prebirani podrubaček ili podoblaček i mašulinska podsuknja. Na joplečju se nalazi lajbek, oko struka i na prsima crveni pantleki, a na glavi se nalazi „Halbica“ koja je stavljena na „Kunđ“ spleten od same kose, a na samim ušima nalaze se „Miši“. Od nakita oko vrata se nose Sekanci i crveni koralji. Nošnja je izrađena polovicom 20 stoljeća.

Pisana na 6 jabuk (Kristina Lopac)
Pošto su i jabuka i ruža crvene boje, te su motivi na nošnji okrugli,dolazi do poistovjećivanja jabuke i ruže, pa i od tuda dolazi i sam naziv nošnje. U samu nošnju su utkani motivi šest ruža, a sam nošnja izrađena je tehnikom prebiranja na tkalačkom stanu. Samu nošnju krase crveni pantleki, lajbek i „Halbica. Nošnja je izrađena polovicom 19 stoljeća.

Pisana na Dromne (Nikolina Birač)
Jedna od „crvenih“ pisaninskih nošnji našega sela, sama nošnja dobila je naziv po sitnom uzorku sa same nošnje koji se u našem selu naziva dromne,tj. sitno. Nošnja se također sastoji od svih onih dijelova koji su već prethodno navedeni, te je isto tako tkana na tkalačkom stanu. Nošnja je izrađena polovicom 19 stoljeća.

Modrina (Katarina Hrđek)
Narodna nošnja „Modrina“ dobila je naziv po boji pisma (konca) s kojim je sama nošnja prebrana,a on ima modru-plavu boju( razlikuje se u nijansama). To je svečana narodna nošnja kao i sve ove prethodne nošnje, a nosile su se cijelu godinu osim u korizmi i adventu. Izrađena je na tkalačkom stanu tehnikom prebiranja crvenim koncem, kod nas poznatim kao „ crveno pismo“

Diganina (Ana Marija Herceg)
Narodna nošnja „Diganina“ dobila je naziv po samoj tehnici izradbe same mustre, i to mustra se radila uz pomoć drvenih palica-letvica-daščica, a ne klasičnim tkanjem, tako da su se daščice nadizale kako bi se palice premetale, pa od tuda naziv same nošnje. Nosila se u vrijeme Božića i Uskrsa. Specifičnost nošnje je što umjesto joplečja,gornji dio nošnje je Švabica koja je boogato prebrana. Nakit su isto tako crveni koralji, i naravno crveni pantlek oko pasa. Uz nošnju su se nosile cipele ili čizmice.

Skovačkoga (Natalija Gregčević)
Sama mustra ove narodne nošnje potječe s početka 20 stoljeća, a iscrtana je i osmišljena u Zaklepici u Posavskim Bregima. Sama nošnja je prebrana na tkalačkom stanu, ali sa više različitih boja pa i od tuda i sam naziv nošnje. Nosila se u svečanim prilikama, kao i na odlazak u Crkvu na Svetu misu. Sastoji se od rubače,zaslena sa bogato štikanim špicama,joplečja i lajbeka, te „Halbice-bojanke“, te oko vrata se nalaze crveni koralji i Sekanci.

Na zvezdice (Martina Miškec)
Narodna nošnja koja je nastala u novije vrijeme, točnije oko 60-tih godina 20 stoljeća u Topolju. Nošnja je izrađena tehnikom prebiranja na tkalačkom stanu-razboju, i to sa detaljima i motivima zvjezdica pa i od tuda naziv same narodne nošnje. Oko vrata se nalaze crveni koralji, te crveni lajbek i crveni pantlek oko pasa i na prsima. Takva se nošnja tkala u komercijalne svrhe zbog lagane mustre i brze izrade na samom tkalačkom stanu.

Našvenina (….)
Na slici je prikazana narodna nošnja „Našvenina“ , i to svila po lanenom platnu. Sastoji se od rubače,zaslena i joplečja,lajbeka, oko pasa i na prsima se nalaze crveni pantleki, na glavi se nalazi „Halbica-bojanka“(mašne su rukom oslikane), a oko vrata od nakita se nalaze Sekanci i crveni koralji. Sama nošnja je izrađena svilom i to rukom vezenom u više boja po lanenom platnu otkanom na razboju-tkalačkom stanu. Nošnja je izrađena krajem 19 stoljeća.

Našvenina (Dragica Hrđek)
Narodna nošnja „Našvenina“ je tip nošnje koji spada u šarene nošnje našega sela, i to rukom je vezena sa svilom u više boja po domaćem lanenom platnu. Sastoji se od rubače i zaslena, na glavi je „Halbica“ na koju je stavljena plišasta (plišana) peča-marama, te gornji dio nošnje je plišana bluza. Na sve to dolazi i plišasti kaput i to je način nošenja nošnje u zimskom periodu. Nosila se u svim svečanim prilikama osim korizme i adventa. Nošnja je izrađena početkom 20 stoljeća.

Našvenina (Marica Klark)
Narodna nošnja“Našvenina“ ovoga tipa je izrađena tako da je svila u različitim bojama rukom vezena po bijelom svilenom platnu, tj. „Po svili“, a dodatno ju krase razni uzorci i same špice (čipka okolo same rubače i zaslena) koje su izrađene tehnikom štikanja na šivaćoj mašini. Gornji dio nošnje je svilena bluza , a oglavlje krasi „Halbica-bojanka“, nakit su Sekanci, a na nogama se nalaze kožnate čizmice-cipele. Nošnja je izrađena početkom 20 stoljeća.

Našvenina (Andreja Prejel)
Na slici je prikazana mlada cura u „Našvenin“ i svilenoj bluzi.
Oglavlje čine dvije kečke na čijim se krajevima nalaze crvene mašne.

Zelenina (Natalija Gregčević, Snježana Miškec)
Narodna nošnja po kojoj prevladava zelena boja pa i od tuda i sam naziv „Zelenina“. Izrađena je tehnikom prebiranja na tkalačkom stanu-razboju. Prebirana je tankom ispredenom vunom u različitim bojama (osim zelene). Sama nošnja se sastoji od rubače,zaslena,joplečja, oko vrata se nalaze sekanci i crveni koralji, na glavi se nalazi „Halbica-bojanka“, oko pasa se nalazi crveni pantlek i lajbek prigodnih boja kao i nošnja. Ovaj tip nošnje se nosio u svim svečanim prilikama, a posebno u vrijeme Božića i Uskrsa, te Zimi jer je debela nošnja te štiti od hladnoće. Nošnja je izrađena sredinom 20 stoljeća.

Štikana po Lanenom platnu sa Svilom (Marica Klak)
Ovo je narodna nošnja koja spada u „Proste narodne nošnje“ koje su se nosile u adventu,korizmi,svaku prvu nedjelju u mjesecu u Crkvu, te na hodočašća Majci Božjoj. „Prosta“ znači da nema na sebi karakteristične crvene boje. Izrađena ja tehnikom štikanja na šivaćoj mašini i to na domaćem lanenom platnu, te je još dodatno ispunjavana i ukrašavana bijelom svilom. Oglavlje čini „Halbica“ koja je prekrita pečom- lanenom maramom koja na sebi ima uzorke kao i sama nošnja, a oko pasa i na prsima se nalazi svileni pantlek u skladu sa bojom same nošnje. Od nakita oko vrata se nalaze Sekanci i Škudi (stari srebrni novac). Narodna nošnja je izrađena prvom polovicom 20 stoljeća.

Štikana po Svili (Ana Klak)
Narodna nošnja koja također spada u „proste“ nošnje. Sama nošnja izrađena je tehnikom štikanja na šivaćoj mašini po svili. Oglavlje čini svjetlija „Halbica-bojanka“ što je prigodno uz samu nošnju. Za naše narodne nošnje važno je napomenuti kako su udane žene na dnevnu misu u Crkvu uvijek nosile rubec, a na Misu večernicu (večernju mešu) „Halbice“. Narodna nošnja je izrađena polovicom 20 stoljeća.

Na Zev (Ana Gregčević)
Sama nošnja je izrađena na tkalačkom stanu. „Zev“-način rada, prebiranja na tkalačkom stanu-razboju. Nosila se u vrijeme korizme i adventa. Uz tu nošnju su se nosili rupci i peče. Oko vrata su se nosili Sekanci, te lajbeki prikladnih boja, a oko pasa i na prsima svijetli svileni pantleki. Nošnja je izrađena polovicom 19 stoljeća. Uz nošnju se nosila i lanena torbica za molitvenik (molitvenjku) i krunicu.

Žalosna nošnja
Ovdje na slici možemo vidjeti zaboravljeni način nošenja narodne nošnje u trenucima velike žalosti. Gornji dio je cabajka, a dolje prosta rubača i zaslon i to rubača je “zaprežena” a na glavi se nalazi bijela peča zavezana na glavi( na kunču) što je i bio znak velike žalosti!


Muška narodna nošnja

Muška narodna nošnja se sastoji od rubače(gornji dio narodne nošnje), gača s rojtami koje su vezane ispod koljena tračcem koji je pleten u pletenice, zatim na rubaču dolazi lajbek ( u početku su se nosili crni lajbeki, a kasnije su došli i u modu su ušli crveni lajbeki koji su se nosili u svečanijim prilikama),na lajbek dolazi crvena marama-rubec koji se veže oko vrata. Na nogama su se nosili opanci-opanjki remenjaki, a u svečanijim prilikama i cipele, te u zimskom razdoblju bogatiji i imućniji seljani su nosili i kožne čizme.

Muška narodna nošnja (Marko Klak)
Gornji dio muške narodne nošnje se naziva Rubača, donji dio nošnje čine gače z rojtami, vezane ispod koljena tračcem koji je pleten u pletenice. Rubače je još ukrašena bogatim štikanim ili heklanim detaljima koji se protežu po njoj od ispod vrata sve do sredine trbuha. Na rubaču ide lajbek, u početku je on bio crne boje. Na nogama se nalaze opanci remenjaki vezani na obojke, a u zimskom periodu bogatiji muškarci su nosili visoke kožne čizme.

Muška narodna nošnja (Matija Miškec)
Sve isto ko i kod starijeg tipa nošnje,samo je razlika u lajbeku. Lajbek je sada crvene boje sa crvenim rubcem vezanim oko vrata. Na nogama se nalaze opanci (opanjki) remenjaki, a u svečanije prilike su se nosile i muške crne cipele.

Autor teksta: Marko Klak