KUD “Martinčani” Martinska Ves

o nama
Kulturno umjetničko društvo „Martinčani“ osnovano je 24.studenog 1984.godine s ciljem očuvanja bogate kulturne baštine Martinske Posavine. U društvu djeluju plesna i tamburaška skupina.
U svom dosadašnjem radu KUD je postavio koreografije za svadbene običaje Martinske Posavine, blagdan Đurđeva, Ivanjske običaje te Badnju večer u Radićevu kraju.
U dosadašnjem radu nastupali smo na svim većim folklornim priredbama koje se održavaju u Republici Hrvatskoj. Sudjelovali smo na Vinkovačkim jesenima, Đakovačkim vezovima, Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu i na mnogim drugim susretima. Nastupali smo i izvan granica naše domovine i to u Španjolskoj, Njemačkoj, Italiji, Češkoj, Mađarskoj, Makedoniji, Sloveniji te Bosni i Hercegovini.

Autori smo izložbi „Oglavlja posavske žene“, „Narodna nošnja posavske žene“, „Ribarenje na Savi“ te scenski prikaz „Od lana do platna“ s kojim smo nastupali na Kongresu etnologa i antropologa u Zagrebu. Organizatori smo „Martinskih susreta“, smotre izvornog folklora Sisačko-moslavačke županije.

Nošnja Martinske Vesi

Narodna nošnja Martinske Vesi nosi regionalno obilježje nošnje Gornje Sisačke Posavine. Osnovni i glavni dijelovi nošnje izrađeni su od domaćeg lanenog ili konopljinog platna koje su proizvodila domaćinstva u Posavini. Od sjemenke, preko obrade stabljike, predenjem niti, obradom na tkalačkom stanu reznim tkalačkim tehnikama nastajala je narodna nošnja.

Osnovni dijelovi ženske nošnje suknja – rubača, pregača – zaslen i opleče širokih rukava, a u novije vrijeme švabica – uskih rukava. Pod rubaču se oblače i podsuknje – podoblački.

Muška odjeća se sastoji od košulje – muške rubače i platnenih gača s rojtami – resami ili uskih gača bez rojti, kao radna odjeća.

Posebno bogatstvo boja, načina i oblika dolazi do izražaja u ženskoj narodnoj nošnji. Izrađivana je u tkalačkim tehnikama: križano, na zev, na vutlak, na deščicu i naopačnim preborom. Tkalačko umijeće dolazi do izražaja u samoj tehnici tkanja, ali i u upotrebi bijele i raznobojne, a pretežno crvene, vunene, pamučne ili svilene niti.

Uzorci su pretežno geometrijski, stilizirani cvjetni, a što se u novije vrijeme pretvorilo u cvjetnu grančicu. Utjecajem baroka počela se izrađivati nošnja na gotovom otkanom platnu svilom bogatog kolorita tehnikom veza, cvjetnom granom sa velikim ružama tzv. našvenina, ili pak kombiniranjem veza i štikanja, mašinska tehnika na šivačem stroju.

Nošnja se razlikuje prema dobnom uzrastu. Djevojka i mlada žena nosi crvenu nošnju – pisaninu, žena srednje životne dobi nošnje zagasitijih boja, da bi u starijoj dobi i žalosti, žena bilo koje životne dobi, oblačila bijelom pređom otkanu ili izvezenu nošnju, a starica potpuno bijelu nošnju bez uzoraka i ukrasa.

Ovisno o godišnjem dobu u ženskoj nošnji prisutni su dijelovi odjeće koji se oblače na osnovnu odjeću. To su: lajbek i zobun – prsluci bez rukava, cabajka i reklec – kratki kaputići, te svilene i plišane bluze, kao i menten – dugi kaput od sukna i lisičjeg krzna, ukrašeni raznim vrpcama i aplikacijama.

Za vrijeme rada, Posavka oblači nošnju s ornamentom smanjenog uzorka. Ponekad je potpreže tj. na poseban način slaže da bi je podigla od zemlje, skratila. Tada uvelike dolazi do izražaja podsuknja – podoblaček, koji je u skladu s kompletnom nošnjom. I svečanu nošnju je u kišnim danima žena potprezala, da se nošnja ne zaprlja.

Posebnu pažnju Posavke pridaju uređenju oglavlja.
Redovito je kosa razdjeljena stazicom po pola, s uredno napravljenim frkom, usukanim pramenom, sa svake strane. Djevojčica kraće kose nosi kukmicu na glavi, izrađenu od četiri pletenice. Djevojka nosi pletenice kao izraz djevojaštva, povezane kitnjakom, svilenom vrpcom, a u svečanim prilikama na glavu stavlja i partu, uskrašenu koraljima i raznobojnim zrncima.

Udajom žena na glavu stavlja kunđ i poculicu, podlogu i malu kapicu, a na nju peču, maramu. Obzirom na prilike i vrijeme u kojima ih žena stavlja na glavu, peča je različito izrađena i na različite načine se stavlja na glavu. Razlikujemo: popušćanu peču, šlarnu peču, peču premetenku, popečenu peču, žalosnu peču. Načini na koje može biti stavljena ili vezana na glavi su: vezana pod bradu, za vrat, spuštena niz lice bez vezanja i dr. U novije vrijeme javljaju se i kupovne marame od pamuka, svile i pliša, samta.

Oko vrata djevojka i mlađa žena stavlja svilenu mašnu, a na nju crvene koralje, a starije žena bijele pergline, sedefna zrcala. Uz nošnju od svile stavljaju se dukati i škude, nakit od zlatnog i srebrnog novca.

Na noge se omotaju jobojki, obojci, komadi platna, a na njih obuvaju jopojnki, opanci: remenaki, pripetnaki, klipetnaki ili razni oblici cipela, štifetlini, punđe i dr., i čizme.

Autor teksta; Nikolina Šiško