Predsjednica; Nikolina Šiško
Podpredsjednik; Matija Miković
Umjetnički voditelj; Ana Prelac

KUD Martinčani Martinska Ves
KUD Martinčani Martinska Ves
KUD Martinčani Martinska Ves
KUD Martinčani Martinska Ves
KUD Martinčani Martinska Ves
KUD Martinčani Martinska Ves

Svečana narodna nošnja Znak KUD-a Martinčani (posavec i posavka u narodnoj nošnji, izvezeno na tkalačkom stanu)
Našvenina Pisanina

Našvenina
Našvenina (nošnja vezena svilom, raznobojnog, pretežno crvenog kolorita, ornamentika cvijetna, špice štikane)
Martinčani
Martinčani
Martinčani
Martinčani

KUD “Martinčani” Martinska Ves

KUD Martinčani Martinska Ves
SeloHr
o nama
Kulturno umjetničko društvo „Martinčani“ osnovano je 24.studenog 1984.godine s ciljem očuvanja bogate kulturne baštine Martinske Posavine. U društvu djeluju plesna i tamburaška skupina.
U svom dosadašnjem radu KUD je postavio koreografije za svadbene običaje Martinske Posavine, blagdan Đurđeva, Ivanjske običaje te Badnju večer u Radićevu kraju.
U dosadašnjem radu nastupali smo na svim većim folklornim priredbama koje se održavaju u Republici Hrvatskoj. Sudjelovali smo na Vinkovačkim jesenima, Đakovačkim vezovima, Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu i na mnogim drugim susretima. Nastupali smo i izvan granica naše domovine i to u Španjolskoj, Njemačkoj, Italiji, Češkoj, Mađarskoj, Makedoniji, Sloveniji te Bosni i Hercegovini.

Autori smo izložbi „Oglavlja posavske žene“, „Narodna nošnja posavske žene“, „Ribarenje na Savi“ te scenski prikaz „Od lana do platna“ s kojim smo nastupali na Kongresu etnologa i antropologa u Zagrebu. Organizatori smo „Martinskih susreta“, smotre izvornog folklora Sisačko-moslavačke županije.






Nošnja Martinske Vesi

Narodna nošnja Martinske Vesi nosi regionalno obilježje nošnje Gornje Sisačke Posavine. Osnovni i glavni dijelovi nošnje izrađeni su od domaćeg lanenog ili konopljinog platna koje su proizvodila domaćinstva u Posavini. Od sjemenke, preko obrade stabljike, predenjem niti, obradom na tkalačkom stanu reznim tkalačkim tehnikama nastajala je narodna nošnja.

Osnovni dijelovi ženske nošnje suknja – rubača, pregača – zaslen i opleče širokih rukava, a u novije vrijeme švabica – uskih rukava. Pod rubaču se oblače i podsuknje – podoblački.

Muška odjeća se sastoji od košulje – muške rubače i platnenih gača s rojtami – resami ili uskih gača bez rojti, kao radna odjeća.

Posebno bogatstvo boja, načina i oblika dolazi do izražaja u ženskoj narodnoj nošnji. Izrađivana je u tkalačkim tehnikama: križano, na zev, na vutlak, na deščicu i naopačnim preborom. Tkalačko umijeće dolazi do izražaja u samoj tehnici tkanja, ali i u upotrebi bijele i raznobojne, a pretežno crvene, vunene, pamučne ili svilene niti.

Uzorci su pretežno geometrijski, stilizirani cvjetni, a što se u novije vrijeme pretvorilo u cvjetnu grančicu. Utjecajem baroka počela se izrađivati nošnja na gotovom otkanom platnu svilom bogatog kolorita tehnikom veza, cvjetnom granom sa velikim ružama tzv. našvenina, ili pak kombiniranjem veza i štikanja, mašinska tehnika na šivačem stroju.

Nošnja se razlikuje prema dobnom uzrastu. Djevojka i mlada žena nosi crvenu nošnju – pisaninu, žena srednje životne dobi nošnje zagasitijih boja, da bi u starijoj dobi i žalosti, žena bilo koje životne dobi, oblačila bijelom pređom otkanu ili izvezenu nošnju, a starica potpuno bijelu nošnju bez uzoraka i ukrasa.

Ovisno o godišnjem dobu u ženskoj nošnji prisutni su dijelovi odjeće koji se oblače na osnovnu odjeću. To su: lajbek i zobun – prsluci bez rukava, cabajka i reklec – kratki kaputići, te svilene i plišane bluze, kao i menten – dugi kaput od sukna i lisičjeg krzna, ukrašeni raznim vrpcama i aplikacijama.

Za vrijeme rada, Posavka oblači nošnju s ornamentom smanjenog uzorka. Ponekad je potpreže tj. na poseban način slaže da bi je podigla od zemlje, skratila. Tada uvelike dolazi do izražaja podsuknja – podoblaček, koji je u skladu s kompletnom nošnjom. I svečanu nošnju je u kišnim danima žena potprezala, da se nošnja ne zaprlja.

Posebnu pažnju Posavke pridaju uređenju oglavlja.
Redovito je kosa razdjeljena stazicom po pola, s uredno napravljenim frkom, usukanim pramenom, sa svake strane. Djevojčica kraće kose nosi kukmicu na glavi, izrađenu od četiri pletenice. Djevojka nosi pletenice kao izraz djevojaštva, povezane kitnjakom, svilenom vrpcom, a u svečanim prilikama na glavu stavlja i partu, uskrašenu koraljima i raznobojnim zrncima.

Udajom žena na glavu stavlja kunđ i poculicu, podlogu i malu kapicu, a na nju peču, maramu. Obzirom na prilike i vrijeme u kojima ih žena stavlja na glavu, peča je različito izrađena i na različite načine se stavlja na glavu. Razlikujemo: popušćanu peču, šlarnu peču, peču premetenku, popečenu peču, žalosnu peču. Načini na koje može biti stavljena ili vezana na glavi su: vezana pod bradu, za vrat, spuštena niz lice bez vezanja i dr. U novije vrijeme javljaju se i kupovne marame od pamuka, svile i pliša, samta.

Oko vrata djevojka i mlađa žena stavlja svilenu mašnu, a na nju crvene koralje, a starije žena bijele pergline, sedefna zrcala. Uz nošnju od svile stavljaju se dukati i škude, nakit od zlatnog i srebrnog novca.

Na noge se omotaju jobojki, obojci, komadi platna, a na njih obuvaju jopojnki, opanci: remenaki, pripetnaki, klipetnaki ili razni oblici cipela, štifetlini, punđe i dr., i čizme.

Autor teksta; Nikolina Šiško


Martinčani Martinčani