Predsjednica; Monika Markulin
Dopredsjednik; Josip Erega
Tajnica; Lucija Potesak

KUD Antun Klasinc BLOG

KUD Antun Klasnić Lasinja
KUD Antun Klasinc Lasinja
KUD Antun Klasinc Lasinja
KUD Antun Klasinc Lasinja
KUD Antun Klasinc Lasinja
KUD Antun Klasinc Lasinja
KUD Antun Klasinc Lasinja

KUD”Antun Klasinc”,Lasinja : Bimber,Tri koraka,Drmeš

Lasinja-KUD-Antun Klasinc – Djevojka Mara

KUD “Antun Klasinc” Lasinja

KUD Kondrićani

SeloHr
Kronologija KUD-a „Antun Klasinc“

Na inicijativu župnika vlč. Antuna Klasinca, 1928. godine osnovano je Pjevačko društvo sv. Cecilije i limena glazba u okviru kojeg su se ljudi počeli okupljati, družiti i razvijati kulturno-umjetničke vrijednosti.

16.1.1938. godine osnovan je ogranak „Seljačke sloge“, Lasinja u okviru kojeg djeluju: folklorna sekcija, mješoviti pjevački zbor, tamburaška sekcija i limena glazba. Osnovana je u svrhu aktivnog i kreativnog djelovanja mladih u zajednici te radi promicanja kulture, očuvanja narodnih običaja, promicanje povijesnih vrednota i prenošenje tradicije na mlade naraštaje.

1952. djeluje nekoliko sekcija. Najaktivnije: limena glazba, tamburaški zbor, glumačka skupina, folklorna skupina i pjevački zbor.

1974. Ogranak Seljačke sloge mijenja naziv u kulturno umjetničko društvo i pod tim nazivom djeluje do 1991., kada zbog ratnih događanja prestaje s radom sve do 1995. godine kada se društvo ponovno aktivira pod nazivom KUD „Antun Klasinc“.

Stanovništvo je poslije Domovinskog rata živjelo u progonstvu i ostalo bez narodnih nošnji i instrumenata, nije bilo aktivno sve do 2010. g. kada se ponovno okuplja pod istim nazivom KUD „Antun Klasinc“ i djeluje u okviru tamburaške sekcije, plesne sekcije, pjevačke sekcije, te dječje folklorne sekcije (plesna, pjevačka i tamburaška).

Sukladno ostvarivanju ciljeva radi kojih je društvo osnovano utvrđene se sljedeće aktivnosti, poslovi i djelatnosti društva:
1. očuvanje i promidžba kulturne baštine područja za koje se društvo osniva, a kao dijela
svekolike kulturne baštine Republike Hrvatske, a osobito očuvanje i promidžba
tradicionalnih, u narodu ovog područja uvriježenih, instrumentalnih djela, vokalnih
pjesama i napjeva, plesova, narodnih nošnji i običaja
2. promidžba povijesnih vrednota ovog područja primjenjivih na današnjicu
3. promidžba prirodnih ljepota ovog područja u međusobnom odnosu sa stvorenom
kulturnom baštinom i načinom življenja
4. prenošenje na mlađe naraštaje kulturne baštine ovog područja

Društvo je do sada imao brojne nastupe od kojih izdvajamo:
Božićni koncert u Pisarovini, Bazenski susreti u Topuskom, Večer folklora u Budaševu, Smotra „Grebašticu, dok ti ime traje“ u Grebaštici, Obilježavanje Dana neovisnosti u Cetingradu, Nastup povodom Susreta hrvatske katoličke mladeži, „Med sobom smo zapevale“ u Horvatima.
Posebno su ponosni na županijsku smotru izvornog folklora „Igra kolo“ u Ogulinu gdje su izabrani da na najvećoj folklornoj manifestaciji na ovom području, Vinkovačkim jesenima, s ponosom predstavljaju svoju, Karlovačku županiju!
Za svaku pohvalu je i nastup muške vokalne skupine KUD-a na 11. smotri muških vokalnih skupina u Ivanić Gradu gdje su dobili jako dobre ocjene.
Inače su organizatori Božićnog koncerta „Narodil nam se Kralj Nebeski“ i folklornih večeri „Pokuplje u srcu Lasinje“
Predsjednica društva je Monika Markulin, voditelj tamburaške sekcije: Matija Prigorac, umjetnički voditelj je Dražen Makarun, a voditeljica pjevanja Zrinka Posavec.





Ženska narodna nošnja

Svečana (mašna) nošnja

Sastoji se od podsuknje, rubače, opleća, zabunca, fertuna (zastora), tkanice, pasa, kopica, đunđa i rupca ili paculjice.

Žensko oglavlje
Kosa skupljena u punđu, razdjeljak po sredini. Kosa je bila pokrivena rupcem ili paculjicom.
Rubac ili marama može biti svjetlije ili tamnije crvene boje sa cvjetnim motivima.
Paculjica se sastoji od kofrtanja (žice u obliku rogova) na koji se stavlja podrepina (stražni dio paculjice) te na njega vezir (prednji dio paculjice). Paculjicu je žena počela nositi iduću nedjelju nakon svadbe.
Paculjica je izrađena od svjetlijeg ili tamnije crvenog materijala te je bogato ukrašena šarenim perlama i stakalcima.
Starije žene nosile su i paculjicu izvezeno tamnomodrim vezom.

Opleće je ravnog kroja s leptirićima (umecima) ispod ruku. Leđa, stražnja strana, kompletno su knjigana od vrata do kraja, horizontalno, sukladno s rubačom.
Oko vrata našivena je ošvica (tkana tkanica).
S prednje strane na prsima su 3 našivene i opheklane krpe. Jedna vodoravna i sa svake strane 2 horizontalne. Vezovi na krpama su različiti na svakoj nošnji, ovisno o ukusu. No, starije žene imaju tamnije vezove sa zagasitijim bojama, a mlađe žene i djevojke imale su vesele i svjetlije boje. Uz krpe, s lijeve tj. desne strane, opleće je naknjigano horizontalno.
Nekada u povijesti krpe su bile našite bijelim vezom, no s vremenom se to mijenjalo, vezovi su se počeli našivati šarenim koncima.
Rukavi su također ravnog kroja, knjigani vodoravno i direktno ušiveni u vratnu ošvicu. Od polovice podlaktice rukavi su sitno knjigani. Oko zglobova na rukavima su našivene ošvice koje su 3-4 cm od ruba rukava. Rukavi se kopčaju šarenim gumbima prema odabiru.

Preko opleća nosi se đunđ, ogrlica od više nizova sitnih perlica crvene boje. U originalnoj verziji đunđ je rađen pravim crvenim koraljima.

Zabunac ( prsluk) nosi se preko opleća. Načinjen je od crvenog ili plavog vunenog štofa (materijala), ima šal-kragnu, ukrašen je (individualno, po ukusu pojedinca) i opšiven crnim rizama različite dužine i debljine te crnim gumbima. Djevojke i mlađe žene nosile su crvene zabunce, starije žene plave, a u žalosti su se nosili tamno plavi.

Rubača duljinom seže od struka do malo ispod koljena. U davnoj povijesti sezala je do gležanja, no dolaskom trgovine, mode i tekstila, žene su je počele kratiti. Sitno je naknjigana sa cijele zadnje strane, od boka do boka. Odostraga po sredini može imati vodoravni vez (tajgu). Tajge su sitne faldice koje mogu biti bijele ili neke druge boje i različite su na svakoj nošnji, ovisno o ukusu. S prednje strane rubača, koja nije naknjigana, se na trbuhu veže pomoću 2 vrsice. Vertikalni nabori rubače odgovaruju naborima opleća na leđima.
Ispod rubače nosi se bijela podsuknja, koja je gore nabrana gumicom. Seže do koljena i završava čipkom kao ukrasom.

Preko rubače nosi se fertun (pregača) ili zastor. Gornji dio fertuna je sitno nabran, a donji raspeglan. Oko ruba fertuna je našivena čipka, a na gornjem rubu našivena je ošvica. Ta ošvica sa svake je strane oko 10 cm spuštena na bokove. Fertun je ukrašen raznim vezovima cvjetnog motiva ( cvijeće, buketi, vijenci po ukusu). Vezovi na fertunu, kao i na krpama opleća, mogu biti vezani na križić ili punim vezom. U daljnoj povijesti fertuni se nisu uopće našivali.

Tkanice je vrpca kojom se veže fertun. Ona je šarena, dugačka, tkana i opheklana raznobojnom vunom, veže se s prednje strane u mašnu.

Pas (tkani pojas) dugačak je otprilike kao opseg struka, načinjen je od raznobojne vune, opheklan, širok kao i ošvice, 3-4 cm. Njegova namjena je pokrivati prazni dio leđa, od boka do boka.

Kada žena odjene pleće i rubaču, opaše se pasom, a na to sveže fertun tako da ga na ošvama obuhvati tkanicom unkrštenom na leđima i naprijed, na trbuhu, sveže ju u ukrasnu mašnu.

Kopice su vunene pletene čarape koje sežu do ispod koljena. Mogu biti tamnije ili svjetlije crvene boje i ukrašene su različitim uzorcima od šarene vune, vežu se tkanicom koja na krajevima ima vunene loptice.

Opanci remenari su napravljeni od kože i vežu se remenima oko zgloba.

Bijela nošnja

Bijelu nošnju nosile su starije žene i žene u žalosti.
Sastoji se od podsuknje, rubače, opleća, zabunca, fertuna (zastora), tkanice, pasa, kopica, đunđa i peče ili paculjice.

Opleće je isto kao i ono svečane nošnje, samo su vezovi na krpama tamnih, zagasitih boja i vrlo jednostavni, ne bogato našiveni.

Rubača je ista kao i kod svečane nošnje samo nema našivenih ukrasa.

Fertun također, no nije našiven i može biti naknjigan po cijeloj svojoj dužini.

Na ovu varijantu nošnje nosio se modri zabunac i modri đunđ.

Na glavi žene su nosile ili modru paculjici ili bijelu peču. Peča se sastoji od kofrtanja i bijele marame koja se veže ispod brade.
Zimi žene su nosile berkeš, dugo tamnomodri kaput bogato ukrašen crnim rizicama i podstavljen krznom.

Radna nošnja (za svaki dan)

Opleće je bilo jednostavno, kao obična košulja, s gumbovima po sredini, naknjigano, ali nenašivano. S crvenim ošvicama.
Rubača obična bijela naknjigana, i fertun je bio naknjigan cijelom dužinom, ali osim ošvice nije imao drugih ukrasa.

Mladenka

Na vjenčanju mlada je nosila bjelinu. Opleće izvezeno bijelim vezom i bijeli heklani fertun.
Na glavi nosila je kapicu s perjem i perlicama. Na glavu prvo bi joj stavljali kapicu od laganog šlajera, nju bi na čelu vezali crvenom trakom, crvenom ošvicom na kojoj su velikim staklenim perlama redom bijelo – žuto navezeni križići. Na sve to stavlja se kapa s raznobojnim perjem.


Muška narodna nošnja

Svečana nošnja

Sastoji se od opleća, gaća, zabunca i škrljaka.

Opleće je ravnog kroja s leptirićima (umecima) ispod ruku. Leđa, stražnja strana, kompletno su knjigana od vrata do kraja, horizontalno, sukladno s rubačom.
Oko vrata našivena je ošvica (tkana tkanica).
S prednje strane na prsima su 3 našivene i opheklane krpe. Jedna vodoravna i sa svake strane 2 horizontalne. Vezovi na krpama su različiti na svakoj nošnji, ovisno o ukusu. Za razliku od ženske nošnje, vezovi na krpama su tamnih i zagasitijih boja. Uz krpe, s lijeve tj. desne strane, opleće je naknjigano horizontalno.
Rukavi su također ravnog kroja, knjigani vodoravno. Od polovice podlaktice rukavi su sitno knjigani. Na muškoj nošnji rukavi završavaju ošvicama. Rukavi se kopčaju šarenim gumbima prema odabiru.

Gaće (hlače) su ravnoga kroja, oko struka se vežu špagama i nogavice su vodoravno knjigane i završavaju resicama.

Zabunac je plave boje ukrašen rizama različite duljine i debljine te crnim gumbima. Mada se u spisima spominje da su mladi muškarci nekada nosili i crvene zabunce.

Na glavi nose crni škrljak, a na nogama opanke remenare.

Radna nošnja

Opleće je isto kao kod svečane, samo su gaće ravne, tj nisu naknjigane.
Zimi su muškarci nosili i krznene šubare na glavi i običan kaput.


Dječja narodna nošnja

Djevojčice

Nose paće, bijele haljinice ravnoga kroja, ispod ruku su umetnuti leptirići, oko vrata i na krajevima rukava haljina je nabrana, a rukavi završavaju čipkom i oko vrata se vežu šarenim mašnama.
Kosa je skupljena u pletenice i zavezana mašnom koja je iste boje kao i vrpca oko vrata.

Dječaci

Nose hlače ravnog kroja čije nogavice završavaju resama, a preko hlača nose košuljicu također ravnog kroja, nabranu oko vrata koja seže do ispod bokova, u struku se može vezati ukrasnom mašnom.