KOSINJ 1482.g.

Lika

Kosinjska dolina nalazi se u centralnom dijelu Like, između visokih obronaka Velebita. Kroz dolinu protiće rijeka Lika po kojoj je cijeli kraj dobio ime. Kosinj kao naselje spominje se od davnina i zna se da je u rimsko doba na području Kosinja bilo manje naselje, za koje se predpostavlja da je bilo u mjestu zvanom Basarice. U Basaricama su pronađena tri poklopca sarkofaga koja su odvezena u Donji Kosinj. Jedan poklopac služi kao postolje za križ uz cestu koja vodi prema Vukelić selu, dok druga dva poklopca nalaze se u crkvi Sv.Ivana u Donjem Kosinju.
Kod izvora potoka Begovača iznad Kosinjskog Bakovca nalazi se „Pisani kamen“, stijena na kojoj je uklesana odluka rimskog suda o podjeli vode između dva ilirska plemena. Po istom natpisu očito je da je između istih dolazilo do nesporazuma oko vode, te je rimski sud trebao posredovati. Prema natpisu na kamenu ta plemena su se zvala Parentina i Ortoklina. Smatra se da je natpis datira između 30/70. godine prije Krista. To je ujedno i najstariji rimski pravni dokument na našoj strani Jadrana. Na području Kosinjskog Bakovca nađeni su ostaci rimske ceste koja se pružala od Kosinja do Jablanca na morskoj obali nasuprot Raba. Darovnicom kralja Krešimira posjed se 1071.godine daje Rabljanima.
Naziv Kosinj prvi puta se spominje 1461.godine. U istim stoljeću kao gospodari spominju se knezovi Kosinjski od plemena Stupića. Knezovi Frankopani, već tada naznačajnija hrvatska plemićka obitelj imaju svoje posjede u Kosinju, a 1489.godine knezovi kosinjski sklapaju ugovor sa Frankopanima i postaju vlasnici cijelog Kosinja.
Godine 1482. po odobrenju rimskog dvora na Gutenbergovom tiskarskom stroju „Pavlini“ (Bijeli fratri) u Kosinju tiskaju prvu crkvenu knjigu. Knjiga je tiskana na glagoljici i Hrvatskom jeziku pod nazivom „KOSINJSKI MISAL“ . Najbolje očuvan primjerak Kosinjskog misala nalazi se u Petrogradu (Sankt-Peterburg). Druga knjiga tiskana na našem području bio je „BREVIJAR“ iz 1493.godine, kojem u kloroformu piše da je tiskana u Kosinju.
Dokaz da je u Kosinju radila tiskara nalazimo u izvješću senjskog Biskupa Sebastijana Glavinića koji je 1696.godine bio u službenoj posjeti Kosinju. Nakon posjeta u službenom izvješću napisao je da je vidio glagonjske Brevijare tiskane u Kosinju na ilirskom jeziku.
Pavlini u narodu zvani „Bijeli fratri“ postojali su do 18 stoljeća kada ih je ukinuo Franjo-Josip 2. Kroz stoljeća oni su bili pučki učitelji koji su prihvaćali tehničke novosti svoga vremena. U samom tiskarstvu odigrali su vrlo važnu ulogu. U to vrijeme uveli su pravilo „TRI PUTA OSAM“ , što znači osam sati rada, osam sati duhovnosti i osam sati odmora, a prihodima od vlastite proizvodnje i trgovine omogućili su si neovisnost i samostalan život. Do prije pojave Gutenbergovog tiskarskog stroja bavili su se prepisivačkom djelatnošću, a nakon tog otkrića mnogi su Pavlini osnivali tiskare.
U svemu navedenom postavlja se pitanje zašto je tiskara započela sa radom u Kosinju, a ne u nekom većem mjestu. Pretpostavka je da su novac za kupnju tiskare podarili Frankopani, no točnost te tvrdnje treba istražiti u povijesnim arhivima.
U doba kada je radila tiskara u Kosinju, sam Kosinj se nalazio na na putu od sjevernog prema južnom Jadranu. Taj isti put vodio je od Rima do Carigrada kao najkraći kopneni put.
Kod iskapanja na nalazištima Ilirskih grobnica, arheolozi su našli Jantar koji je dolazio „Jantarskim putem“ od Baltičkog mora prema jugu.
Kada su Frankopani u bitci sa Matijom Korvinom izgubili grad Brinje sklonili su svoje imanje u Kosinj. Posebno je zanimljivo što su se sklonili u Kosinj iako su bili vlasnici Modruša, Otočića, Senja, Novog i Trsata. Utvrda u Kosinju je povijesna činjenjica, ali od nje do danas nije ništa ostalo. U to vrijeme mjesto Kosinj imalo je sedam crkvenih zdanja sa centralnom utvrdom, pomoćnim utvrdama i starim gradom kao i dva samostana.
Povijesničar Lopašić tvrdi da je između 9 mi 11 stoljeća baš u Kosinju bio „Banski Sudbeni Stol“ hrvatskih narodnih vladara.
U Gutenbergovom institutu u Mainzu na karti svjetskog tiskarstva stoji „KOSINJ 1582“ što je iznimno važan dokaz da su Hrvati među prvim narodima koji su shvatili važnost tiskarstva za budućnost cijelog svijeta. Da je Kosinj sa tiskarstvom prvi u ovom dijelu svijeta (južne Europe) priznaju i crnogorci, ali je potrebno istražiti po arhivima diljem Europe.
Treba reći da se Kosinj pod nazivom KHESIN, COSIN ili KOSIN spominje početkom 15 stoljeća i nalazi se na prvim zemljovidima naših krajeva, a to je time značajnije da su se u to vrijeme upisivala samo najzanačanija imena. Kartografi iz Ugarske, Italije, Austrije i Nizozemske upisivali su Kosinj na svoje zemljovide.

za portal Selo.hr >>>> Josip Babić
- korišteni rukopisi povjesnog arhiva u Zagrebu