Predsjednik; Toma Ćurić
Tajnica; Petra Ćurčić

HKUD Jabuka Livada
HKUD Jabuka Livada
HKUD Jabuka Livada


Voditeljica starije i mlađe skupine; Petra Ćurčić
Voditeljica najmlađe skupine; Slavka i Kristina Batarilo


HKUD Livada Jabuka
HKUD Livada Jabuka
HKUD Livada Jabuka

HKUD Livada Jabuka

KUD Radost Sela
SeloHr
o nama

O nama:
Društvo ”Jabuka livada” je relativno mlado društvo, sa područja općine Tomislavgrad.Ime je dobilo po livadi koju su kosili čuveni Hajduci za vrijeme vladavine Osmanlija na našem prostoru. Nastalo je kao podružnica društva fra. Mijo Čuić 2009 godine, a čine ga bivši ili sadašnji učenici Osnovne škole fra. Mijo Čuić od 7-19 godina. Djeluje u 3 skupine i broji 50 mladih članova.Iako je osnovano prije 4 godine ostvarilo je mnoge zapažene nastupe diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske i šire. Društvo ima cilj očuvati od zaborava običaje svojih pradjedova i prabaka. Zbog toga su svi članovi društva aktivni u medijsko-istraživačkoj sekciji koja im pomaže u sastavljanju novih koreografija i bećaraca. Društvo vode same članice društva, koje su jako cijenjene u svojemu mjestu. Sumještani se rado hvale sa svojim folklorašima te ih na sve načine podupiru u njihovu radu. Društvo uz medijsko-istraživačku sekciju ima još 2 sekcije: dramsku te glazbenu. Trude se na slikoviti način dočarati prošla vremena. Nekoliko nastupa imali su na Vinkovačkim jesenima, Đakovačkim vezovima,Brodskom kolu,CIOEF-ovoj smotri folklora u Bugarskoj,Italiji, Makedoniji,Srbiji, te diljem Hercegovine. Ovo društvo je prvo na području BiH organiziralo dječju smotru folklora na blagdan sv. Ante zaštitnika mjesne crkve u Brišniku. Društvo se ponajviše trudi oživjeti svoje krasno selo u kojemu redovito organizira priredbe, zabave, druženja za sve sumještane u selu. Glazbenu sekciju vodi prof. Petar Bagarić,na kojega su ove članice posebno ponosne. Osim hercegovačkih narodnih plesova društvo obogaćuje svoje nastupe i probe sa plesovima „od Broda do mora“ ( Slavonija, Bunjevka,Posavina, Bosna,Drmeš i još mnogi drugi). Velika volja, visoki ciljevi, a nadasve ljubav prema tradiciji i kulturi čvrsti su temelji ovog društva. Važno je još spomenuti da društvo već 13 godina za redom u zajednici sa društvom fra.Mijo Čuić na svečani način obilježava godišnjicu toga društva, pa se nekada ime Jabuka livada zamjenjuje sa fra. Mijo Čuić. Redovito se svake subote (osim u korizmi) održavaju probe ovoga društva. U doglednoj budućnosti imamo u planu gostovanje na Hercegovačkoj večeri u Berlinu,Đakovačkim vezovima, Vinkovačkim jesenima,Makedoniji,Klobuku,Čapljini te Hutovu. Svi članovi na poseban način cijene začetnika ovoga društva Tomu Ćurića, kojemu neizmjerno zahvaljuju na okupljanju i podršci u radu. Važno je istaknuti da je „Jabuka livada“ sa ostala dva društva sa područja svoje općine formiralo Folklorni savez općine Tomislavgrad pod nazivom „Duvanjsko Polje“,koje se priprema za najveću folklornu manifestaciju u svijetu „Oktobarfest“ u Muchenu 2015 godine.Veliko nam je zadovoljstvo što mi mladi možemo pokazati koliko cijenimo svoje stare, koliko smo ponosni na naše običaje i da se možemo predstaviti kao nasljednici kulturne baštine Hrvata u BiH.


O Brišniku i Tomislavgradu

Brišnik je najljepše selo smješteno sa bočne strane grada Tomislava. Udaljeno od njega 9 km, podno brda Gaćinca gleda na Duvanjsko Polje. Okružuju ga planine Vran,Ljubuša,Čvrsnica i Tušnica. Mještani se bave poljodjelstvom i stočarstvom.Selo se sastoji od dva djela- gornjeg i donjeg. Zaštitnici ovo sela su sv. Ante Padovanski i sv Ilija Gromovnik. Korijene iz ovoga kraja vuku mnoge poznate osobe, a mještani su najviše ponosni na svog junaka i velikog hajduka Mijata Tomića kojemu su dali izgraditi spomenik. Ljudi su jako društveni i vrlo komunikativni. Cijene svoje folkloraše i podupiru ih u njihovu radu.

Često nas pitaju kojemu dijelu Bosne i Hercegovine pripadamo. Mi smo ono „i“ u nazivu države, mi smo Duvnjaci, ni Hercegovci ni Bosanci. Ljudi su jako društveni i uvijek raspoloženi za razgovor. Tomislavgrad je u povijesti nosio razna imena: Delminijum,Županjac,Duvno i na koncu Tomislavgrad-po čuvenom događaju iz povijesti koji kaže da je kralj Tomislav okrunjen u sred Duvanjskoga polja.Naseljavaju ga Hrvati i djelom Bošnjaci. Nekada je duvanjski kraj bio jedan od glavnih opskrbljivača dalmatinsko-hercegovačkih krajeva stočnim proizvodima pa je vrijedila uzrečica: “Duvno zlatno guvno”. To je bilo bogatstvo Duvnjaka još od ilirskog vremena. Danas većina Duvnjaka živi od rada po zapadnim zemljama ili po susjednoj Hrvatskoj, gdje su mnogi pronašli svoj drugi dom, što se negativno odražava i na demografsku sliku depopulacijske općine Tomislavgrad. Industrijski pogoni i drugi izvori prihoda tek su u procesu nastajanja, no kako Tomislavgrad kao i cijela Bosna i Hercegovina prolaze kroz težak period tranzicije, pospješene još i općom recesijom, to je i ovaj proces veoma mučan i spor, te ne daje rezultate kakve bi trebao da daje. Dugo će se još morati čekati da ovaj marljivi čovjek zaradi svoj kruh na svom pragu.

Duvanjsko polje, tipična visoravan, nastala je u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, jezerskim taloženjem – tu su nastale i velike naslage uglja na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja – te nanosima stalnih ili povremenih vodotoka. Nalazi se na 860-900 m nad razinom mora. Niže je od Kupreškog polja (1100-1200 m), a više od Livanjskog polja (709-808 m). Dugo je 20 km (Mesihovina – Mokronoge), široko 12 km (Brišnik – Mandino Selo). Površina mu je 125 km2.

Duvanjski običaji

GANGA- je hrvatska tradicionalna narodna pjesma. Oblik je višeglasnog napjeva u hrvatskom folkloru. Pjeva se u Imotskoj krajini, zapadnoj Hercegovini, te u Duvanjskom i Livanjskom kraju.Karakterizira je jednostavna melodija i snažno pjevanje. Jedan vodeći glas govori riječi, dok ostali u raspjevanom društvu prate, gangaju, uglavnom ispjevavanjem samoglasnika “e” i “o”.Postoje srodni oblici pjevanja: rera, ojkavica (ojkalica) odnosno orcanje.
Gusle-Guslarska se glazba osobito njeguje u Hercegovini, Tropolju i Rami. Gusle su kordofono glazbalo kod kojeg se ton dobiva povlačenjem gudala preko nategnute žice. Izrađene su od drva, a sastoje se od zvučnog tijela, vrata i glave. Preko zvučnog tijela navučena je životinjska (obično jareća) koža, na sredini koje je probušena rupa radi bolje zvučnosti glazbala, a duž cijelog tijela i vrata napete su jedna ili dvije strune od konjskog repa. Gudalo je napravljeno od tankog i čvrstog komada prirodno zakrivljene grane preko koje je napeta konjska dlaka.

Diple-Hercegovački mih ili diple su najarhaičniji tip miha koji na obje strane svirale ima jednak broj rupica (6-6). Obje rupice u jednom redu poklapaju se istovremeno jednim prstom. Specifičnost svirke na ovom mihu je da se ‘’pratnja’’ melodiji i ritmiziranje svira na gornja dva ili tri reda rupica, a melodija se svira na preostalim redovima rupica ispod. Kod gotovo svih ostalih tipova mihova je obrnuto: melodija se svira na gornjim rupicama, a pratnja na donjim.

Ženska narodna nošnja
Sastoji se od 8 dijelova:
1.dio je jednodijelna bijela haljina,ukrašena cvjetnim ovratnikom i srebrenim đerdanima,izrađena od lanenog platna
2.dio je crna čerma s koje na leđima vise šareni konci
3.dio su morale imate sve žene i djevojke u selu- crne dokoljenke i bijele pape, kako se ne bi (u slučaju da se haljina zavrati) vidjele noge
4.dio su opanci- kožna,laka i plitka obuća, ravnog ili ulančanog oblika,sastoji se od stopala,lica i opute ili kaiša za vezivanje
5.dio je zobnica-zobnica je ručno tkana torba, na posebnoj spravi stanu
6. dio je pas- stavlja se oko struka djevojke, vuneni pojas tkan u 4 nita,dug 3 metra a širok 10-12 cm.
7. pregača-ili traversa tkana u 2 nita vunom i svilom,bogatije pregače ukrašene su zlatnim paptima. Pregača se sprijeda veže tankim vezicama
8.-dio čini šudar ili zaglavnik,postoje dvije vrte šudara,curski i za udane žene. Kockasta je oblika i crvene boje,ukrašen novčićima koji vise sa čela

Muška narodna nošnja

Mušku duvanjsku nošnju čine: košulja od lana, istoga kroja kao i ženska, samo duga do koljena i vezena bijelim koncem. Hlače su u hrvatskim i bošnjačkim širih nogavica i većeg tura. Od gornjih odjevnih predmeta razlikujemo zubun i haljinu. Zubun je kratak do struka, nema mnogo veza. Muške hlače ili gunj najčešće je od crnog sukna, duga do pojasa, sprijeda otvorena i ukrašena crvenim gajtanima kod hrvatskog stanovnistva, a kod bošnjačkog i zelenim. Ječerma od čohe sa tokama od srebrnih pucadi nosila se praznikom kod svih etničkih grupa na čitavomduvanjskom području. Preko hlača nosile su čaksire ili šalvare. Čakšire su bile od bijelog, crnog ili tamnoplavog sukna, uskih nogavica, malog tura, ukrašene vezom od crvenog gajtana hrvatskim nošnjama a kod bošnjačkih i zelenim gajtanom.