Palagruška regata održana je prije 420 godina davne 1593.

Prvi zapis o palagruškoj regati

Gajeta

Liber Comiciae, sadrži najstariji dokument o regati gajeta falkuša od Komiže do Palagruže. Godine 1593., na dan deveti mjeseca svibnja, u središtu komune kojoj pripada otok Vis — u gradu Hvaru — sastavljen je popis sedamdeset i četiri vlasnika gajeta falkuša koje će početkom toga ribolovnog mraka sudjelovati u regati od Komiže do Palagruže. Na znak topovskog hica 20. svibnja 1593. godine krenula je iz Komiže armada od 74 falkuše predvođena ratnom galijom prema 42 milje udaljenom otoku Palagruži. Za America’s Cup najstariju internacionalnu regatu s 159 godina tradicije su čuli svi, oko nje se danas okreću stotine miliona dolara. Koliko je ljudi čulo za Komišku regatu koja se održala te davne 1593. kada su se Amerikanci nazivali indijancima a nacionalno plovilo im je bio kanu od bizonove kože i što smo mi učinili na promociji toga događaja od prije 420 godina?
Na Visu je sačuvana neobična povijesna knjiga koja svojim najvećim dijelom dokumentira ribarsku povijest Komiže. To je Liber Comisiae — rukopisna zbirka dokumenata koju je prikupio kroničar Komiže don Nikola Borčić Jerolimov u drugoj polovici osamnaestog stoljeća, a danas se čuva u Župskom uredu u Visu. Na stranicama ove knjige ispisana je ribarska povijest Komiže šesnaestoga, sedamnaestog i osamnaestog stoljeća, ribarska povijest vremena koje obiluje dramatičnim sukobima vlasti i ribara vojgara.
Liber Comiciae sadrži najstariji dokument o regati gajeta falkuša od Komiže do Palagruže. Godine 1593., na dan deveti mjeseca svibnja, u središtu komune kojoj pripada otok Vis — u gradu Hvaru — sastavljen je popis sedamdeset i četiri vlasnika gajeta falkuša koje će početkom toga ribolovnog mraka sudjelovati u regati od Komiže do Palagruže.

370 vesala

Gajeta

U nizu sljedećih dokumenata koji se odnose na prvu poznatu regatu od Komiže do Palagruže, određuje se da svi prijavljeni ribari moraju javiti dvadesetog svibnja u Komiži glavarima ribolova Franji Borčiću i Jakovu Bogdanu. Zabranjuje se samostalan odlazak na Palagružu pod prijetnjom kazne od osamnaest mjeseci veslanja na galiji u okovima. Spominje se da će ratna galija pratiti regatu radi zaštite od gusara. Hvarski knez naređuje ribarima da se naoružaju puškama arkbuzama, te zabranjuje djeci ispod osamnaest godina odlazak na Palagružu. Svi ribari moraju slušati zapovijedi palagruških glavara ribolova, a ako bi im se suprotstavili, glavari ih mogu vezane poslati u hvarski zatvor.
Na znak topovskog hica, u rano jutro dvadesetog svibnja kreće iz komiške luke armada od sedamdeset i četiri gajete falkuše predvođene ratnom galijom prema četrdeset i dvije milje udaljenoj Palagruži. Na svakoj gajeti bilo je po pet veslača i, ako tog jutra nije bilo vjetra, tristo i sedamdeset vesala zapjenilo je more kada je odjeknuo top na bedemu renesansne tvrđave u komiškoj luci. Do žala Palagruže trebalo je veslati bez prekida u maratonu koji je trajao oko petnaest sati.

Sukob tratara i vojgara

Ti ribari koji su lovili sardele malim mrežama stajaćicama, odlazili su iz Komiže na dalek put do Palagruže ne samo zbog njezinih bogatih lovišta, već i zbog toga što za njih nije bilo mjesta na ribolovnim poštama oko otoka Visa i Biševa. Te su pošte bile rezervirane ne brojne velike mreže potegače — trate koje su dolazile u viške vode i s otoka Hvara i Brača. Tih ribarskih Ribarski ručak na kormilu falkušedružina znalo je biti i četverostruko više negoli prikladnih ribolovnih pozicija oko otoka Visa i Biševa. Velike družine imale su od petnaest do dvadeset ribara na tri do četiri broda.
Budući da su vlasnici tako skupih ribolovnih sredstava bili bogati i u vlasti utjecajni ljudi, osobito oni s Hvara koji najčešće nisu osobno ni sudjelovali u ribolovu, suprotstavljali su se vlasnicima vojgi i pritiscima na zakonodavce uspijevali su se izboriti za ograničenja prava ribolova ili čak potpunu zabranu upotrebe vojgi uz drastične kazne za prekršitelje. Motiv takvih zabrana bio je uklanjanje konkurencije budući da su sardele koje love vojgari imale zbog svoje kvalitete znatno veću cijenu, a razlog je tomu i nedostatak radne snage potrebne velikim družinama. Na taj način, koristeći svoj utjecaj u vlasti, vlasnici trata nastojali su svoje družine popuniti tim ribarima koji su bili osobito cijenjeni kao snažni veslači i dobri znalci mora i ribolova.
U godinama oskudna ribolova vlast je vojgarima dopuštala da love i u blizini velikih mreža, a u godinama obilnih lovina zabranjivala im je ribarenje čak i oko otoka Palagruže, gdje nisu mogli smetati tratama budući da one na tom otoku nisu nikada lovile zbog neprikladnog podmorja i obale za istezanje mreža.
Unatoč zabranama i drakonskim kaznama koje su propisivali državni zakonodavci u Veneciji, a primjenjivali državni suci hvarske komune, ovi hrabri ribari, kako bi opstali, stoljećima su se suprotstavljali nerazumnim zakonima Imperije riskirajući pritom gubitak svoje imovine, pa i svog života.
Unatoč prijetnjama drastičnim kaznama, oni su svojim falkušama plovili do daleke Palagruže. Palagruška epopeja komiških galiota obilježila je povijest Komiže.

izvor >>> udruga malih brodara sjevernog Jadrana, Slobodna Dalmacija – Joško Božanić