Slavica Moslavac – Etnografska mapa Moslavine, Hrvatske Posavine i Banovine

U organizaciji muzeja Moslavine Kutine, neumorene autorice ove promocije, muzejske savjetnice i ravnateljice MMK u muzeju Moslavine održana je promocija Etnografske mape Moslavine, Hrvatske Posavine i Banovine; Tradicijskog ruha /obiteljskog nasljeđa i CD-a “Volim milo, ma siroče bilo” KUD-a “Kloštar” uz promotore Josipa Forjana, Vesnu Zorić i Drgutina Pasarića.

Etnografska mapa sastoji se od ovitka u čije korice s jedne strane je umetnuto dvadeset kartolina s fotografijama osoba u narodnim nošnjama Banovine, Hrvatske Posavine i Moslavine, a u drugi đepić stavljen je deplijan koji na 20-tak stranica govori o karakteristikama narodnih nošnji središnje Hrvatske.
Posavina i Banovina, ističu se raznovrsnošću, ljepotom i otmjenonošću. Izrađene su od domaćeg platna, bogato ukrašene tkanim ili vezenim ukrasom. Izrada nošnje i njen izgled, tj. sastavljanje nekrojenih komada platna u cjelinu, govore nam o arhaičnosti ruha koje je u mnogim elementima sačuvalo karakteristike stare slavenske odjeće.
Osnovne sirovine za izradbu odjeće i ostalog ruha bili su lan i konoplja, a koristila se svilena i pamučna nit. Osim platnenih dijelova odjeće nošenih pri radu u svim godišnjim dobima, odjeća za blagdane i hladnije zimske dane dopunjavala se dijelovima od sukna /čoje/ ili darovca. Prsluke i gornju toplu odjeću s rukavima izrađivali su seoski majstori krojači i specijalizirani obrtnici koji su svoje proizvode prodavali na sajmovima.
Osnovne karakteristike ženske nošnje ovog dijela središnje Hrvatske su bogati kolorit kod kojeg prevladava crvena boja. Kod starijih primjeraka nošnje ukras je pretežno geometrijski ili stilizirani cvijetni, da bi krajem 19. ili početkom 20. stoljeća ulogu preuzimaju veliki cvjetni ornamenti pojedinačno ili u nizu, najčešće izvezeni svilom, vunom i koncem u raznim bojama i nijansama.

Tradicijsko ruho – obiteljsko naslijeđe

Tradicijsko ruho – obiteljsko naslijeđe je knjiga koja na 96. stranica govori o priredbama tradicijskog izričaja od smotri, etno revija, dokumentarnih snimanja. o kraju i ljudima, te etnografskim predavanjima koje priređuje Muzej Moslavine Kutina.
Na njima se predstavljaju pojedinci, bračni parovi, ili kompletne obitelji koje njeguju tradicijsku baštinu svoga kraja ili šireg zavičaja, a predstavljaju nasljeđeno blago kroz nekoliko generacija, od raznovrsnosti, staleške pripadnosti, imovinskog stanja nositelja do očuvanosti baštine.
Nositelji folklornog kostima ponosno se vladaju u njima, znalački do u tančina objašnjavaju nazive pojedinih dijelova, tehnike izrade tkanja i vezenja, značenje i ulogu boja i ornamenata, posebnost oglavlja, prigode uz koje se nosi, te vrijednost i magijsku ulogu nakita.
Uz pomno odabrani kostim žene, muškarci, momci i djevojke nose i razne ukrasne i uporabne predmete, te druga sitna pomagala. Za odlazak u crkvu u rukama nose molitvenik i krunicu, razne ćilimčiće-podmetače za klecala; cvijet, maramicu i torbicu.
Muškarci za izbore često se kite svatovskim ručnicima prebačenim preko jednog ili oba ramena, u ruci drže čuture ili barilce za vino i rakiju, kepčije (pastirske čaše), preko ramena prebačene platnene ili kožne torbe, bičeve, izrezbarene štapove ili druge pastirske batine, nadžake i dr. Šešire i druga pokrivala glave, muškarci su često ukrašavali cvijećem, zelenilom, perjem, žitnim klasjem, a djevojke se kite suhim i živim sezonskim cvijećem.


Nosač zvuka „Volim milo, ma siroče bilo“ KUD-a „Kloštar“ iz Kloštar Ivanića

Nosač zvuka slikovitog naziva „Volim milo, ma siroče bilo“, predstavlja izbor moslavačkog, zavičajnog glazbenog nasljeđa. Nosioci izvedbe su svirači i pjevači KUD-a „Kloštar“ iz Kloštar Ivanića, mjesta duge i zanimljive prošlosti. Predstavljeni repertoar je prisjećanje na prošla vremena kada je pjesma bila neizostavni dio svakodnevnih događanja.
Najveći dio izvedbi su pjesme i plesovi uz glazbenu pratnju tamburaškog sastava, zatim solističkih instrumenata tambure samice i frulice (jedinke). Moslavačko glazbeno blago predstavlja se s 19 naslova i to: šest u izvedbi tamburaškog sastava, deset napjeva u izvedbi folklornog zbora uz pratnju tamburaškog sastava i solistice Lane Moslavac na tradicijskim glazbalima, te jedne a capella izvedbe.
Najizvorniji način pjevanja iskazan je u tri napjeva PS „Angeline“, koje djeluju unutar KUD-a Koštar. Izvedbe su upravo onakve, kako su u narodu sačuvane i izvođene na raznim prelima, čijalima, svadbama i drugim druženjima, bez glazbene pratnje i drugih intervencija.
Objedinjujući glazbu lonjsko poljskih širina i moslavačkog trsnog gorja, ovaj glazbeni projekt istražila je i obradila etnologinja Slavica Moslavac.
Taj je glazbeni uradak mnogih, ujedno i ostvarenje dugogodišnjega sna, ali i želje da zapisi i/ili snimke glazbe moslavačkog prostora i vremena postanu i ostanu svojevrsno glazbeno svjedočanstvo o etnografskoj, u ovome slučaju i etnomuzikološkoj, prošlosti te povezanosti Moslavine s ostalim krajevima središnje i sjeverozapadne Hrvatske.
Neka ovi zapisi tradicijske glazbe budu trajni podsjetnik na sve one koji su nam u nasljeđe ostavili ovo bogatsvo, a ujedno poticaj mlađim naraštajima da u njoj nađu inspiraciju za suvremeni glazbeni izričaj.

>>>> tekst i fotografije “Muzej Moslavine Kutina”