Bagerima na najstariju hrvatsku crkvu u Americi jer je preskupa

Crkva Svetog Nikole

Na dan Sv.Nikole volio bih podsjetiti na događaj od prije pet godina kada je završena saga o najstarijoj crkvi hrvatskih iseljenika na američkom tlu, i to na najgori način. Strojevi koje je unajmila biskupija u Pittsburghu, nakon niza sudskih procesa, rasprava u tamošnjim medijima i gradskom vijeću rezultirali su rušenjem 112 godina stare crkve Svetog Nikole, zaštićeni povijesni spomenik i jedan od najljepših znakova prisutnosti Hrvata u gradu čelika i SAD-u općenito. A sve zbog – novca.

u dijelu Pittsburgha koji su Hrvati oduvijek zvali Mala Jaska

Kako je ironično objavio lokalni dnevni list Pittsburgh Tribune, nakon gotovo devet godina napokon je oku dostupna unutrašnjost masivne crkve, ali samo kroz rupetinu koju su bageri napravili u istočnom zidu, tik uz autocestu 28, u dijelu Pittsburgha zvanom Troy Hill. Rušenjem crkve Hrvati nisu ostali samo bez dijela kolektivnog pamćenja na život daleko od “starog kraja” i muku u pensilvanijskim čeličanama nego je okončana i borba Zaklade za čuvanje hrvatskoga naslijeđa, koja je u suradnji s još nekim useljeničkim organizacijama od crkve željela napraviti muzej useljeništva. Pokušavali su kupiti zgradu od biskupije, pozivali se i na činjenicu da bi njezinim očuvanjem bila sačuvana i uspomena na crkvenu ulogu u životu siromašnih imigranata, ali biskupija je bila neumoljiva: tvrdili su da se novcem koji je ponuđen za kupnju ne bi pokrili troškovi koje su dosad imali na održavanju praznog hrama. Zaštićena zgrada preživjela je i veliki infrastrukturni projekt širenja autoceste 28, kojoj je zbog nje promijenjena ruta. Posljednji udarac zadan je kad je nedavno župa kojoj pripada uvjerila suce u Pittsburghu da je održavanje zgrade pretežak ekonomski teret za njih: mjesečno ih je stajala 1800 dolara, što je 17 posto ukupnih prihoda župe.

Pa ipak, nisu htjeli prihvatiti ni jednu ponudu čuvara baštine, premda je procijenjeno da će samo rušenje stajati oko 300 tisuća dolara, za koje je crkva očito našla financijera, jer je tržišna vrijednost zemljišta na toj lokaciji blizu milijun dolara. A još prije samo godinu dana činilo se da bi Sveti Nikola mogao imati ljepšu budućnost. Gradska Komisija za povijest tada je bila odbila zahtjev pitsburške biskupije da im se dopusti rušenje crkve, ne prihvaćajući argument o skupoći održavanja zgrade, koji je sada “prošao” na sudu. Biskupiji je predloženo da buduće troškove izbjegne prepuštanjem objekta baštinarskim udrugama.

Unutrašnjost crkve

Župa Svetog Nikole – koju je biskupija spojila s još jednom, te joj na čelo postavila oca Dana Whalena – crkvu je zatvorila 2004. jer je uz veliko zdanje sagrađena autocesta, u dijelu Pittsburgha koji su Hrvati oduvijek zvali Mala Jaska. Jedno vrijeme govorilo se o prodaji kompaniji Lamar Advertising, koja je željela zemljište crkve iskoristiti za postavljanje reklamnih panoa uz cestu. No, taj je posao propao jer su čuvari baštine počeli borbu za očuvanje zdanja.

Zaštitari baštine vs. crkva

Župa i biskupija to su shvatili kao napad na sebe, pa su objavom na župskim internetskim stranicama vjernicima zabranili doniranje novca četirima organizacijama koje se suprotstavljaju crkvenim vlastima: spomenutoj Zakladi za očuvanje hrvatskog naslijeđa (Preserve Croatian Heritage Foundation), Prijateljima Svetog Nikole (Friends of St. Nicholas), Hrvatsko-američkoj kulturnoj i ekonomskoj uniji (Croatian American Cultural and Economic Alliance) te The Allegheny City Society. Sagrađena 1901., crkva Svetog Nikole oduvijek je bila središte života Hrvata u Pittsburghu, gradu koji je primio jednu od najvećih hrvatskih zajednica u cijelom SAD-u. No, vremena se mijenjaju, stanovnici iseljavaju, a nekad nacionalne župe sve više postaju multietničke. Tako se nekako dogodilo i u Maloj Jaski, ili – kako je svojedobno napisao kolumnist Pittsburgh Post-Gazette Stephen Willing – “pitsburškoj Maloj Hrvatskoj”. Prvi izazov opstanku Svetog Nikole bilo je širenje obližnje autoceste 28, ali su – da bi je spasili – projektanti autoceste promijenili rutu prometnice i zaobišli crkvu. Za spas crkve digla se cijela kulturna javnost Pittsburgha, na Božić 2004. tamošnji Hrvati, ali i njihovi prijatelji drugih nacija, okupili su se na bdijenju za njezin spas. Zaštitarske udruge ponudile su biskupiji još 2005. godine 250 tisuća dolara, ali ta je ponuda odbijena jer je biskupija tada na stolu imala mnogo bolju, onu koja je došla od tvrtke za građevinarstvo Follieri Group iz New Yorka. Oni su planirali prenamjenu u stambenu ili poslovnu zgradu, no sve je propalo kad je Follieri upao u probleme s američkim pravosuđem zbog jednog drugog slučaja. Zaklada za očuvanje hrvatskoga naslijeđa još je prije dvije godine napravila studiju kojom su dokazali i kulturnu i tržišnu održivost željenog muzeja, a osim zgrade muzeja, bio bi uređen i cijeli okoliš, s novim parkiralištima i šetačkim stazama za posjetitelje muzeja.

Predviđeno je da priča o imigraciji – ne samo onoj u Pittsburghu nego i u cijelom SAD-u – ne završi na velikim valovima doseljenja iz Europe, nego da se protegne do današnjih dana, uz prostor za održavanje etničkih festivala i drugih priredaba. Procjena je da bi projekt stajao između 10 i 12 milijuna dolara, koji bi se prikupili međunarodnom akcijom u svim zemljama iz kojih su dolazili novi stanovnici Pittsburgha. Podršku projektu prošle je godine dala i tadašnja hrvatska veleposlanica Kolinda Grabar Kitarović, a veleposlanstvo je pristalo održavati priredbe za prikupljanje donacija, te animirati druga veleposlanstva. U međuvremenu su iz crkve odneseni svi sakralni predmeti, premještene su s dijelom zidova i freske Maxa Vanka na kojima je prikazan život hrvatskih radnika u Americi i starom kraju. No, napuštena zgrada došla je na udar vandala, koji su polupali dio stakala s lijepim vitrajima, devastirali društvenu dvoranu u prizemlju, provalili vrata, poskidali bakrene i druge predmete koji se mogu prodati kao otpad. Pa opet, crkva je i dalje impresivna, ukrašena uz ostalo talijanskim mramorom. “To je i dalje jedno od najsvetijih mjesta u Pittsburghu. Uskoro više neće biti kuća oko nje, parkiralište je obraslo u korov i drveće. Pa opet, sa svojim zelenim kupolama, crkva stoji kao čuvar svog brijega, obraćajući se vozačima koji prolaze uz nju”, napisao je spomenuti Stephen Willing u vrijeme dok se još nije znala sudbina Svetog Nikole.

Crkva je odlukom biskupije zatvorena 2004. jer je uz nju sagrađena autocesta

Trgovina zemljištem

Dok su još trajali pregovori o sudbini zgrade, polako je svima postajalo jasno da vrijeme nikako ne radi za praznu crkvu. Zaštitari baštine nekoliko su puta optuživali župu i biskupiju da namjerno otežu i odbijaju prodaju te da čekaju da se Sveti Nikola sruši sam od sebe i oslobodi prostor za eventualnu trgovinu zemljištem. Nije im pretjerano smetalo ni pustošenje unutrašnjosti crkve, premda je nekoliko ljudi bilo uhvaćeno u krađi, biskupija je odustala od svakog kaznenog progona. Rušenjem Svetog Nikole svi su planovi čuvara baštine propali, a vjerojatno će se vrlo brzo vidjeti kakvi su planovi crkve s tim zemljištem.

Povijest crkve sv. Nikole, Zemljište kupljeno 1899.

Crkva Svetog Nikole podignuta je u vrijeme najjačega vala doseljenja iz Hrvatske, kad se bježalo od ekonomskih teškoća i političkoga ugnjetavanja u Austro-Ugarskoj. Kao i mnoge druge etničke zajednice, i Hrvati su se voljeli držati zajedno ne bi li se lakše prilagodili životu u Novom svijetu, a najlakše su se mogli identificirati kroz crkvu. Tako je bilo i u Pittsburghu, gdje je uvijek bila snažna hrvatska prisutnost. Uostalom, tamo je i sjedište Hrvatske bratske zajednice. Prva crkva u tom gradu ustanovljena je 1894. u Alleghenyju, no kako se broj Hrvata povećavao, biskup Richard Phelan odobrio je gradnju nove crkve. Odlučeno je da će se hram graditi u Millvaleu, a zemljište je kupljeno u listopadu 1899. za 7500 dolara. U početku su se mise služile u dvije postojeće zgrade na kupljenom zemljištu, no već početkom 1900. napravljen je projekt nove crkve, s procijenjenim troškovima gradnje od 24 tisuće dolara. Župljani su se dogovorili da se mora koristiti samo najbolji materijal, uz ugrađenu struju i centralno grijanje.

Ploča na ulazu u crkvu

Kamen temeljac postavljen 1900.

U tim danima cijeli taj dio Pittsburgha nije uopće imao struju, no hrvatski su župljani bili uporni. Kasnije su planovi ponešto promijenjeni, crkva je skraćena za šest metara, što je znatno smanjilo troškove gradnje. Naručeni su i oltar i zvona, za ukupno 2360 dolara, a mnogi župljani su posudili novac župi, i to uz kamatu od četiri posto. Kamen temeljac postavljen je 15. svibnja 1900., a kad je crkva bila gotova, bila je – kazuju zapisi iz tog vremena – na ponos svih Hrvata. Građena u romaničkom stilu, mogla je primiti 550 vjernika, a sjaj je dodatno nadograđen orguljama vrijednim tada velikih dvije tisuće dolara, koje je poklonio osobno kralj američkih čeličana Andrew Carnegie, a koje su danas spašene preseljenjem.

Cijena gradnje 34.000 dolara

Na kraju je cijena crkve dosegnula gotovo 34 tisuće dolara, što je župu ostavilo u dugovima od 23 tisuće. Početkom dvadesetih crkva je uništena u požaru, tada su nestale i vrijedne orgulje, no već 1922. zgrada je obnovljena i posvećena. Svojoj pravoj svrsi služila je sve do kraja prošloga stoljeća, do spajanja dviju susjednih župa i preseljenja njihova sjedišta u Millvale. Zakonom je zaštićena 2001., a sasvim je napuštena tri godine kasnije. U budućim knjigama stajat će “srušena 2013.”

Izvor: Poslovni dnevnik, autor Ivica Profaca (VLM)