Pejzažni parkovi i travnjaci

Brijuni

Ova komponenta brionskog krajolika odnosi se gotovo isključivo na Veliki Brion. Dvije petine njegove površine pripadaju pejzažnim parkovima i travnjacima. Travnjaka na manjim otocima nema, a parkova je još nešto na Malom Brionu (10 ha) i Vangi (1 ha). Iako smo u iskazu površina odvojeno prikazali parkove i travnjake, moramo naglasiti da se to u krajoliku Velikog Briona ne može uvijek razlučiti i vrlo često se doživljava kao cjelina, u kojoj je ponegdje naglasak na jednom ponegdje na drugom.
Tek uz hotele i vile nalazimo parkove kao hortikulturne objekte. Većina otvorenih pejzažno-travnjačkih površina naslijedila je nekadašnje poljoprivredne prostore, zbog kuge i malarije, bili napušteni. Godine 1893. austrijski industrijalac Paul Kupelwieser kupuje Brione i malo zatim počinje uređenje i pretvaranje Velikog Briona u mondeno turističko područje s hotelima, parkovima i igralištima. Dio makije i niske šume posječen je, ali uz čuvanje većih, ljepših stabala i skupina
crnike. Neka od tih stabala (mjestimično i starih maslina) danas su prvorazredni soliteri koji obilježavaju i daju identitet pojedinim proplancima i vidicima. Podnjihovim krošnjama, širokim i do 20 m, planduje ljeti brojna jelenska divljač i muf1oni, što ih je također Kupelwieser počeo ovamo dovoditi. Divljač je uzrokovalai vizualnu posebnost ovih stabala: do visine približno 2 m nema grana (mladice i lišće obrsti divljač), pa krošnja dobije izgled »kišobrana«, za koji bi se u prvi mah reklo da ga oblikuju vrtlarove škare.
Osim domaćih vrsta, biljni inventar ovih pejzažnih parkova i drvoreda čine i brojne unesene: pinj (Pinus pinea), alepski bor (Pinus halepensis), zapadno-mediteranskoprimorski bor (Pinus maritima), crni bor (Pinus nigra), cedrovi (Cedrus sp.), grčka jela (Abies cephalonica), španjolska jela (Abies pinsapo), čempresi (Cupressus sp.), sekvoje (Sequoia sp.), eukaliptus (Eucaliptus sp.) i dr. Dio tog inventara je obnovljen, a i obogaćen poslije drugoga svjetskog rata, tj. u vremenu otkada su Brioni postali Titova rezidencija.

Brijuni

Detaljnija inventarizacija biljnog fonda brionskih pejzažnih parkova zaista je impresivna: 3620 stabala crnike, 2628 alepskog bora, 1 784 čempresa, 777 pinja, 653 cedra i 2285 stabala ostalih listaća. Međutim, treba imati na umu da je ta množina stabala rasprostrta na golemoj površini od 230 hektara (egzote su pretežno okupljene oko hotela i vila), pa većina posjetilaca pamti Veliki Brion kao veliki pejzažni park u čijim se panoramama, skladno smjenjuju šume i otvoreni prostori.

Fauna u Nacionalnom parku

S obzirom na milenijsku prisutnost čovjeka na Brionima, životinjski svijet na otocima, posebno na Velikom Brionu, uvelike je izgubio. autohtona obilježja.Posebno se to odnosi na razdoblje od 1900. god., jer je tada unesena alohtona (strana) divljač: jeleni, srne, mufloni i zečevi. S određenim kolebanjima i promjenama u broju i vrstama (danas više nema srna), potomci ove divljači i danas su obavezni ukras brionskih šuma, parkova i proplanaka, dio brionskog identiteta i cjelovitoga doživljaja. Posebna briga pridavala se faunističkom fondu za posljednjih tridesetak godina, pa se danas broj jelena lopatara (Dama dama), procjenjuje na 1100 grla, jelena aksisa (Axis axis) na 30 grla i muflona (Oois musimon) na 110 grla.
Među Iaunističke zanimljivosti za posjetioce Nacionalnog parka ubrajaju se i neki drugi sadržaji. Još 1901. god. ovdje je bio osnovan zoološki vrt, zamišljen i kao aklimatizacijska stanica za životinje tropskog pojasa. Sa životinjama koje je Tito dobio na poklon od stranih državnika tradicija zoološkog vrta se nastavila. Danas je smješten u zanimljivom prostoru starog kamenoloma ..
Njegovi stanovnici su zvijeri iz porodice mačaka (lav, tigar, leopard, puma, pantera, gepard) i medvjeda (domaći i tibetanski).
Nadalje, vna sjevernom rubu Velikog Briona, u velikom i zajedničkom ograđenom prostoru, formiran je 1978. god. Safari-park čiji su žitelji egzotični biljojedi: slonovi, antilope, gazele, somalijske ovce, kozorozi, deve, ljame, zebre i dr. U »Fazaneriji« se uzgajaju jarebice, prepelice, fazani, razne vrste papiga, ždralovi, crni labudovi i plamenci (f1amingosi). Fazani i paunovi žive ovdje u slobodnoj prirodi.
Autohtoni ptičji svijet razmjerno je dobro zastupljen. Pojedini manji otoci su gnjezdišta galebova i čigre (Laridae), golubova (Columbidae) i prorijeđene vrste vranca kukmaša (Phalacrocorax aristotelis). Brioni su važno sezonsko boravište sjevernih ptičjih populacija, a najzanimljiviji je lokalitet za močvarice slatkovodna bara Soline (Saline ) na Velikom Brionu. Zahvaljujući posebnom režimu zaštite koji se provodi već četiri desetljeća, u moru i podmorju oko Briona očuvane su izvorne ekološke značajke i bentoske biocenozetipične za sjeverni Jadran. Detaljnija istraživanja tek predstoje, ali i postojeći podaci pokazuju da more oko Briona, uz ostalo, može poslužiti i kao dragocjena referentna točka u komparativnoj analizi životnih zajednica sjevernog Jadrana.
Budući da je fauna otočnog dijela znatno izmijenjena, uključivanje mora u granice Parka bilo je nužno s obzirom na međunarodne i naše kriterije za nacionalne parkove. A to znači da se na ovoj površini, višestruko većoj od otočne, isključuje svaki ribolov i bilo kakvo korištenje podmorja, osim lova na plavu ribu (ribe selice). A za ribarstvo to nije izgubljena površina jer će more oko Nacionalnog parka time postali bogatije.

ulomak iz knjige “Nacionalni parkovi Hrvatske”