Selo.hr

Ženska nošnja sjeveroistočnog dijela Moslavine

Moslavina

Ženska nošnja sjeveroistočnog dijela Moslavine, (zvana i granićarska) razlikuje se od one u jugozapadnom dijelu svojom jednostavnošću, bjelinom i skromnim ukrasom na tekstilu. Rupićasti bijeli ukras mogao je biti izveden vezilačkim ili tkanim tehnikama i to: šlinganja, iveranja’, gažvanja i duplanja. Nošnja je u potpunosti bijela, osim na nekim mjestima, kao što je donji dio rukava, oko zapešća, te mjesta gdje se nabrani rub tkanine spaja obašvicom.
Tu su utkivane uske crvene ili plave pruge. Crvene su nosile djevojčice i mlade žene. Plava boja je za žene u zrelijoj dobi i žalosti. Stariji izvori potvrđuju da se do početka 19. stoljeća u ovom kraju Moslavine nosila jednodijelna duga košulja ćelača, celača. Ona je sezala do polovice listova, a duljina rukava se mijenjala prema godišnjem dobu. Košulja se pod vratom nabirala i vezala uskom vrpcom, a oko pojasa ovijala užom platnenom vrpcom crne boje zvanom žnjora.
Pročitaj više….. →

Čijalo perja u Majuru

U današnje vrijeme zavladala je tehnologija te jastuke, jorgane i mnoge druge stvari imamo od umjetnih materijala, da bi se koliko toliko sačuvala tradicija u Majuru se u subotu, 14. siječnja 2017. održalo jubilarno deseto čijalo perja na kojemu se uz čijanje perja održao i kulturno umjetnički program na kojemu su nastupili KUD “Komarevo” iz Komareva, KUD “Slovinci”, KUD “Čuntićanka” iz Hrvatskog Čuntića, KUD K.C. Klasje iz Privlake, Ženski vokalni ansambl “Petrus” iz Petrinje i naravno vrijedne domaćice KUD-a “Sloga” Majur. Program je otvorila predsjednica KUD-a “Sloga” Majur Tihana Gavrić, a vodila gospođa Karmen Valenta, par rijeći uputila je svima gostima i načelnica općine Majur Klementina Karanović. Šečer nakraju kao i svaki puta bila je gospođa Ana Mateković čijim se stihovima svi moramo dobro nasmijati.
Josip Hren


Lički sir “Škripavac”

Škripavac

Naziv je ova vrsta sira dobila prema njegovome specifičnom svojstvu da škripi pod zubima dok je mlad. Škripavac se u pravilu izrađuje od kravljeg mlijeka, a puno rjeđe od ovčjeg (proizvodili su ga oni koji su imali više ovaca). Katkada su žene znale pomiješati kravlje i ovčje mlijeko i napraviti sir. Temelj za pravljenje sira predstavlja sirište koje se dobiva od telećeg ili janjećeg….
Pročitaj više… →

Sinjski arambaši

Arambaši

Priprema tradicijskog jela sinjski arambaši (od tur. harami grešno, nedopustivo, razbojstvo i başi zapovjednik, poglavica; dakle-hajdučki poglavica ) karakteristična je za prostor Cetinske krajine (oko gornjeg i srednjeg toka rijeke Cetine između Dinare i Svilaje). Neizostavni su dio jelovnika svih proslava, te se pripremaju za Božić, blagdan Velike Gospe, svečani alkarski ručak….
Pročitaj više… →

KUD “Slavko Janković” Šiškovci

Organizirano djelovanje folklornog društva u Šiškovcima počinje oko 1935.g. kada je društvo nastupilo na smotri folklora u Vinkovcima. Slijedili su nastupi na smotrama u Babinoj Gredi, Privlaci, Njemcima i Županji,a 1939.g. na poziv učitelja Adama Ace Jemrića – Keljina društvo je nastupalo u Petrovaradinu.
Društvo je djelovalo sve do Drugog svijetskog rata kada je došlo do stanke, a nakon rata nastavljeno je sa radom slabijeg intenziteta.
1.veljače 1972.g. društvo je osnovano pod nazivom „Društvo ogranak seljačke sloge“, a 1973. je registrirano…..
Pročitaj više….. →
[/one_half_last]

Tradicionalne tetovaže Hrvata u Bosni i Hercegovini

bh_croats_tattooTradicijske tetovaže sežu daleko u prošlost, još u vrijeme Ilira i predstavljaju predslavenski (ilirski) relikt. Pokazatelj su iznimne vjernosti katoličkoj vjeri u vrijeme osmanske vladavine. Možda izgleda nelogično da su se katoličke žene Bosne i Hercegovine tetovirale u cilju očuvanja katoličanstva, iako Biblija odbacuje označavanje tijela. Tetovaže su ujedno i pokazatelj iznimne hrabrosti i odlučnosti katolika kroz teška vremena u nastojanju očuvanja vlastitog identiteta.
Da bi smo razumjeli nastojanja treba se vratiti daleko u prošlost u vrijeme osmanske vladavine. Nakon turskih osvajačkih ratova u 15. i 16. stoljeću, većina hrvatskog pučanstva u Bosni, Lici, Slavoniji i Dalmaciji završila je pod turskom vlašću. Osmanska vlast je u početku bila sasvim podnošljiva i tolerantna. Na taj su način Osmanlije željele izbjeći moguće nemire u trenutku dok su osvajanja još trajala i ujedno izvući što više prihoda. Međutim, prestankom osvajanja, a time i gubitkom prihoda, turske su vlasti kršćanskom pučanstvu nametale sve veće obveze zbog čega se njihov položaj sve više pogoršavao. Kršćani su smatrani nevjernicima i nazivani su rajom koja nije imala nikakvih prava. Oni su bili građani drugog reda, koji su se i izgledom morali razlikovati od Turaka, a prema turskim shvaćanjima, kao nevjernici, bili su nesposobni za vojnu službu te kao takvi nisu smjeli nositi oružje. Kršćani gotovo da i nisu imali nikakvih prava pred sudom kojim je predsjedao kadija. Kako kadija nije dobivao plaću, nego je živio od sudskih globa, najčešće je presuđivao u korist onoga tko je mogao više platiti. U skladu s time među kršćanskim je pučanstvom pod osmanlijskom vlašću nastala izreka „kadija te tuži, kadija ti sudi“……
Pročitaj više….. →

Konjski zimski valjak

Konjski zimski valjak

Danas za vrijeme snježnih mečava imamo ralice koje rasčiste puteve da bi automobili mogli neometano prolaziti, nekada je to bila drugačija slika. Seljani su pretežno imali konjske zaprege i konjske sance, no tu se stvarao jedan problem, pretežno kod otapanja snijega. Zaprege su se teško probijale kroz visok snijeg, dok sance po snijegu idu, ali kad nalete na dijelove bez snijega tu prolaska nije bilo, zato su se pretežno po zimi u americi tražili radnici koji bi vodili brigu da na svima dijelovima….
Pročitaj više….. →

Slavljenje blagdana Božića u Alilovcima

Alilovci

Kršćanski blagdan Božić slavi rođenje – dolazak Sina Božjega Isusa Krista na zemlju, među ljude radi njihova otkupljenja. Kalendarski blagdan pada u zimu kada nastupaju najduže noći a dani kratki, kada su dovršeni poljodjelski poslovi a ljudi uživaju plodove rada i obilja. Zato je taj blagdan duboko urezan u narodnu tradiciju i život ljudi, u cijelom kršćanstvu, u našoj domovini i u našem selu.
Nastupom Došašća održavaju se svakodnevno Mise zornice u župnoj crkvi. Do Božića se pristupa ispovijedi. Za sam blagdan se priprema obilje jela i pića. Neizostavno je pečeno prase, hladetine i obilje kolača (paprenjaka, muškaciona, medenjaka i dr.)….
Pročitaj više….. →

Božićni običaji u Istri

Božićni običaji u Istri

Božični običaji,krščanski narodni običaji koji se vezuju uz blagdan kristova rođenja u Istri, počinju blagdanom sv. Lucije (13.12.), a završavaju ophodima za Sv. tri kralja (06.01. koledanje). Glavni je tradicijski blagdan u tom razdoblju Božić. Pripreme počinju s došaščem (Adventom),ide se na zornice, prije badnjaka ili Vilije Božje čisti se kuća i priprema kučanstvo i dr. Na dan Vilije Božje posti se, i tek navečer blaguju posna jela(posutice ili fuži sa slanom srdelom, bakalarom, maneštra, kruh, vino, fritule, kroštule. Dok su još postojala ognjišta, na njih bi domačin donio panj, tzv. cok, badnjak ili did koji se potpalio na Viliju Božju i trebao je goriti do Sv. tri kralja……
Pročitaj više… →

Rajska igra

Božićno drvce

Gdje je stvarni početak i od kuda je potekao običaj ukrašavanje božićnog drvaca teško je odrediti. Stoljećima star običaj prepun priča i legendi u kojem svi mi gajimo nadu u bolje i mirnije sutra za nas, naše obitelji i svijet oko nas, dok spontano tražimo svrhu vlastite egzistencije. Kod jednog sloja ljudi stolovi su sve puniji, a srca, srca sve praznija, ima se sve, ali ipak nešto fali. Sa druge strane sve veći broj onih kojima je želja imati nešto na stolu. Danas zasigurno jedan od najprepoznatljivijih i najkomercijaliziranih simbola Božića bez kojeg Božić nije Božić svojom ljepotom postao je simbol mira, ljubavi, obitelji, darivanja, uspomena. Današnja komercijalizacija udaljava nas od stvarnih vrijednosti Božića. Na upit „na što Vas asocira Božićno drvce“ malo će ispitanika prisjetiti Kristovog rođenja, no sve veći broj ljudi u već prihvaćen tj. nametnut „suvremeni“ Božić vraća stare kršćanske vrijednosti naših predaka…….
Pročitaj više… →

Sveta Lucija od Sirakuze (284. – 303.)

Sveta Lucija

Sveta Lucija od Sirakuze (284. – 303.) također znana kao i Sveta Lucija kršćanska je mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine; ona je i zaštitnica vida, krojača i kovača.
Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema predaji, Sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida.
Postoji malo pouzdanih podataka o njezinu životu ali kako predaja kaže, dok je još bila djevojčica, otac ju je obećao nekom bogatom mladiću za ženu. Otac je ubrzo umro, a i majka Eutihija joj se teško razboljela. Velik dio imetka potrošile su na liječnike, ali joj nitko nije mogao pomoći. Bolest nije prestajala. Tada su Lucija i njezina majka krenule na grob svete Agate u Kataniju.
Došavši tamo, Luciji se ukazala sveta Agata i rekla joj: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.” Lucijina majka je zaista ozdravila.
Pročitaj više….. →

Usnija Redžepova

U 69. godini života umrrla je legenda romskog melosa, pjevačica, glumica i velika humanitarka. Rođena u Skoplju 4.veljače 1946., gdje završila gimnaziju, a arabistiku je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Često je govorila, iako smo bili siromašni u mojoj porodici pjesme i igre uvijek je bilo na pretek. Uloga u filmu “Derviš i smrt” sa Borisom Dvornikom, uloga “Koštane” Bore Stankovića koju je igrala punih 25 godina, samo je mali dio bogatog opusa.”Kazuj, krčmo, džerimo”, “Živote moj”, “Zbog tebe, mori Leno”,”Rasule se kose moje”,”Ja sa juga, ti sa severa”, samo je dio pjesama koje su je pronašle, jer kako je znala reći pjesme nije nikad tražila, one su je pronašle i zajedno sa njom putovale svijetom.

Hallstatt
Hallstatt je selo na jugozapadnoj obali Halstattskog jezera u austrijskom kraju Salzkammergutu u Gornjoj Austriji, na državnoj cesti Salzburg-Graz. Selo je najpoznatije po najstarijem rudniku soli (po kojoj je oblast Salzkammergut dobila ime) po kojemu je nazvana halštatska kultura, a često i cijelo razdoblje starijeg željeznog doba (800. g. pr. Kr. – 450. g. pr. Kr.). Hallstatt, zajedno s planinom Dachstein čini kulturni krajolik Salzkammergut koji je 1997. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

KUD “Mijo Stuparic” Velika Ludina

Velika Ludina

Kulturno-umjetničko društvo „Mijo Stuparić“ Velika Ludina svoje ime nosi po piscu i zastupniku seljaka, Miji Stupariću. Utemeljeno je 1. prosinca 1994.godine. Tada je KUD brojao 83 člana u 4 sekcije (folklorna, tamburaška, puhačka i likovna). Za prvog predsjednika izabran je Zlatko Lidmila, koji je također bio i voditelj tamburaške i puhačke sekcije; dok je voditeljica folklorne sekcije bila Ljerka Šimunović. 14. prosinca iste godine, KUD je registriran u Gradskom savezu KUD-ova Grada Kutine. Prvi nastup održan je za Uskrs 1995.godine, u Društvenom domu Velika Ludina.
23.siječnja 1998.godine, donijeta je odluka o izradi pečata; 3.svibnja po prvi puta smo bili sudionici 18.smotre folklora Moslavine.
Pročitaj više… →

Pušenje

Imoćani
Niko ne zna kazati kada je u ovoj krajini počelo duvanjenje. U ovoj krajini više se reče (govori) duvaniti nego pušiti. Kad rečeš težaku, šta pušiš, on odgovori: g… puši, a čovik duvani!
Polovica muškića od deset-dvanest godina unaprid, duvani. Malo ji prvo te dobe počme (duvanit). Na stotinu muškića jedva bi nabrojijo deset koji ne duvane u Runovićim. Slično je i po ostalim župam ove Krajine. Samo muškići manje duvane u župam, di se duvan ne sadi. Teško ga kupovati.
Seljakinje ne duvane, ni u ostaloj krajini. Samo jedna je bila u Lovrećkoj župi, u Donji Bekavaca, tako zvani Basića pripovida njezin zet. Prid njezinu smrt, doša je obać. Starici je bilo 75 godina, a zvali su je pušilula. Nakon pozdrava, pitanja i razgovora, ja zapalijo. Starica mi reče:
Daj i meni smotaj jedan ćat (papirić), ako imaš! – Imam, baba, kako da…..
Pročitaj više… →

Svinjokolja

svinjokolje1-300x180Za slavonsko seosko domaćinstvo svinjokolja ima posebno značenje i događaj je od velike važnosti. Po kalendaru poslova to je posljednja velika obveza, pada na kraj godine, pred sam Božić. Budući da u staro vrijeme nije bilo hladnjaka, meso se spremao i sušilo te raspoređivalo kroz cijelu godinu. Manje trajno meso i prerađevine koristili su se u zimskim i ranoproljetnim mjesecima (krvavice, nogice i uši te kožice za pače, zavratci, šuplje kosti i krmenadli za kuhanje blagdanima, čvarci za svakodnevni doručak), trajnije u ljeto i jesen, a mast kroz cijelu godinu.
Svinje su se za smok odabrale nakon godinu dana hoda po pašnjaku ili šumi, zatvarale u koc i hranile da se udebljaju. Kvalitetni bravci bili su oni koji su imali puno masti. Zato se smok hranio kukuruzom u zrnu, ako je klip sirov nasjekao se na kolutove sjekirom, a zatim napojem zgotovljenim od kuhanog krompira, misirača (bundeva) kuhanih ili svježih, te ostataka hrane. Slavonci su imali bijelo žute svinje (zvane ruđani), tek kasnije crne (zvani fajferi) koje su imale dobru i debelu slaninu.
Za svinjokolju se odredio dan u dogovoru s uzvanicima. Dan je otpočinjao kuhanom rakijom i doručkom (fruštukom). Svaki se komad mesa obrađivao za sušenje. Samo od ostataka dobivenih obradom, pravile su se kobasice i kuleni, a od manje …….
Pročitaj više….. →

Poljički cvijet lijepe Katice

Legende

U našim slavnim Poljicama, području između Splita i Omiša, što ga omeđuju rijeke Cetina i Žrnovnica s morem, nastajale su tijekom povijest brojne legende o hrabrosti, junaštvu Poljičana. o njihovoj borbi za očuvanje njihove Poljičke Republike, za očuvanje njihova dostojanstva. Posebno je to došlo do izražaja kada su Poljicama zavladali Turci koji su ovim krajem vladali od 1513. do 1699. godine. U tome su se posebno isticale žene Poljica. Spomenimo samo Milu Gojsalić. poljičku junakinju koja je 1530. godine zapalila tursku barutanu i tako pripomogla pobjedi Poljičana nad Turcima. Ona je opjevana u mnogim narodnim pjesmama i o njoj je veliki hrvatski skladatelj napisao svoju glazbenu dramu (1948. – 1951.). Medu legendama o hrabrim poljičkim djevojkama prepričava se i legenda o lijepoj i nesretnoj Katici koja je žrtvovala život samo da se ne bi udala za turskog pašu.
Pročitaj više….. →

Sveti Martin, biskup, svetac, zaštitnik

Sv.Martin

Sveti Martin (Sambotel, Mađarska, Sveti Martin, biskup (316/317-397 g.). – Tours, Francuska, 11. studenoga 397.) – katolički svetac, biskup grada Toursa, prvi svetac koji nije bio mučenik, a ima svoj liturgijski blagdan, prvi svetac zaštitnik Francuske; na njegov blagdan Martinje, pije se mlado vino.
Martin je sin rimskog tribuna časnika rimske vojske, pa je potkraj svoje karijere. Kad mu se rodio sin, nazvao ga je Martinom, što je umanjenica od imena Mars, koji je bio rimski bog rata. Rođen negdje u panonskim ravnima oko 316. godine. Kao rodno mjesto spominje se Sabaria, današnji Szombathely u Mađarskoj. Otac je tako nazvao sina da počasti vlastito vojničko zvanje, a ujedno naznači budućnost djeteta. U to doba bili su prestali progoni kršćana, Crkva je napustila katakombe, a car Konstantin Veliki je svojim glasovitim Milanskim ediktom zajamčio kršćanima slobodu i ravnopravnost, čak im je dao i neke povlastice. Djetinjstvo je proveo uz oca u jednom vojnom garnizonu u talijanskom gradu Paviji mjestu bogate kulturne tradicije. Tu je mladić primio nešto od humanističkog obrazovanja. U Paviji je Martin došao u vezu s kršćanima koji su ga zanosili i oduševljavali svojom djelotvornom ljubavlju i revnim životom. Roditelji su bili stari pogani, štovatelji rimskih bogova pa su sina odvraćali od ove, kako su govorili, istočnjačke sekte, čudne i zarazne religije koja se sve……
Pročitaj više….. →

Štednjaci su uvijek željeli ostaviti dojam da su proizvod neke jako visoke tehnologije

Foto: Goran Stamenković

Našao sam se usred zime na nekom srednjodalmatinskom otoku. Puhala je strašna tramuntana, pa je brod jedva pristao, a kad sam se iskrcao, čulo se da je – upravo zbog toga vjetra – nestalo struje i da se ne zna kad će stići. Čovjek koji me trebao dočekati telefonom mi je javio da ga je nešto spriječilo i da se moram sam snaći za prijevoz do sela. A autobus je bio u kvaru i nije bilo taksija. Tada su mi se počele javljati zle slutnje: trebao sam ondje obaviti nekakav posao i vratiti se poslijepodnevnim brodom, a sad mi je, nakon toga niza nedaća, palo na pamet da ću možda morati i prenoćiti na otoku, jer,……
Pročitaj više… →

KUD “Dagubice” Kuterevo

KUD Dagubice Kuterevo
KUD “Dangubice” Kuterevo je osnovanno 08.10 2011. godine. Osnovano je sa željom da sačuvaju tradiciju i običaje svog sela Kutereva i cijele Like. Ono što žele sačuvati od zaborava je sviranje kutarevke ili dangubice i govor svog sela. Ime su dobili po Kuterevskoj tamburici zvanoj kuterevki ili dangubici koja je izvorni instrument sela Kutereva i koja se još uvijek izrađuje u Kuterevu kod obitelji Šporčić. U KUD-u djeluje 50 članova različitoga uzrasta.
Pročitaj više….. →

O DUŠAMA I POKOJNICIMA

Sisvete

Polazeći od sebe, čovjek je zaključio da u njemu postoji neki nevidljiv dio. O njemu je sudio na temelju pojava kao što su sjena, san, jeka, odraz lika u vodi ili ogledalu, vizije, halucinacije .. .i zaključio da uz svoj vidljivi tjelesni dio ima i neki nevidljivi: dušu. To vjerovanje u dušu (u etnološkoj literaturi poznato pod nazivom animizam), kao osobi tome i besmrtnome dijelu čovjekova bića, postupno je prenio na sva stvorenja i pojave u prirodi. S vremenom se iskristaliziralo uvjerenje da neke vrste duša imaju osobit utjecaj na čovjekov život i sudbinu. Tu su na prvome mjestu duše umrlih, a osobito predaka (manizam).
Ova predodžba proizlazi, dakle, iz uvjerenja da duše umrlih žive i dalje, zadobivajući nadnaravnu moć kojom mogu znatno utjecati na sudbinu svojih potomaka. Zbog toga se razvio specifičan odnos prema njima: to je istodoban odnos straha, ali i štovanja kojim se nastoji zadobiti njihova naklonost.
Sudeći prema hrvatskim posmrtnim i pogrebnim običajima, predodžbe o svijetu duša (drugome svijetu ili onome svijetu) imaju teistički temelj, a ima elemenata……
Pročitaj više….. →

Zvonjenje na Sisvete – Alilovci

Sisvete

Na blagdan Svih svetih, 1. studenoga uvečer, a to je uočnica Dušnog dana. Počinje se zvoniti uvečer nakon pozdravljenja i traje do jutra.
Nakon večernjeg pozdravljenja na blagdan Svih svetih, dolaze dečki i mladi ljudi kod zvonika, te zvone po redu. Svaki za svoje pokojne i pri tom za njih moli. Zvonilo se na uže, a da bi zvono pravilno tuklo bilo je potrebno izvježbati pokrete ruku! Reklo se: treba znati zvoniti. Ako se netko i zabunio te nije dobro tuklo zvono, te noći se to nije zamjeralo. Oni koji su već odzvonili, neajčešće nisu odlazili kući nego su u društvu provodili još dio noći. Budući su noći već u to doba hladne, ložila se vatra. Muški su zvoneći molili u zvoniku, a ostali ukućani su uz vatru u šporetu u mraku molili kod kuće za svoje pokojne…….
Pročitaj više….. →

“Podajte im vi jesti!”

U kruhu je sadržana sva simbolika ljudskog života. U njemu je dano sve ono za što se čovjek bori svojim radom da bi mogao živjeti i sutra. Kruh je naprosto život. Kada odajemo počast kruhu, odajemo počast životu, ali i Učitelju koji je sebe nazivao Kruhom.


Hrvatske legende – “Sunčev narod”

<b>Hrvatske legende</b>

Nakon što su Hrvati po dolasku na Jadran poprimili kršćanstvo, stara vjerovanja su postupno nestajala. Unatoč tome tokom prošlog stoljeća našlo se nekoliko povjesničara i znanstvenika koji su uspjeli dio te prošlosti sakupiti i zapisati,
Prema najstarijim predajama, stari Hrvati su sebe nazivali Sunčevim narodom, odnosno Sunčevim ratnicima. U početku nije bilo ničega, postojao je Pramrak, more i tamno nebo, jedina postojeća stvar je bila Prajaje u kojem je počivao Svarog, božanski tvorac. Pod utjecajem životnih sila, jaje se raspuklo i stvorilo svijetlost. Pokrenula se sila koja je stvorila svijet, od Svarogove sjene rodio se Crnobog, bog zla i patnje.
Oni su oba bili sile bez oblika pa su stvorili svoje dvojnike, Svarogov dvojnik bio je Volos, a Crnoboga Črt. Svarog je pomoću zlatnog praha sa dna mora stvarao sav život i svijet, stvorio je sunce i mjesec. U moru nastaše Vodan, bog mora. S nebeskih je visina pala donja ljuska Prajajeta i razbila se u tisuće komada, od tih komada nastali su razni divovi i patuljci, sva magična bića….
Pročitaj više… →

VI. FESTIVAL VOĆA – TAVANKUT

U Tavankutu je održan 6. po redu festival voća, posvećen predstavljanju gospodarskih potencijala i proizvoda, autentičnih rukotvorina i proizvoda starih zanata Tavankuta. U kraju poznatom po voćarstvu okupile su se tavankutske voćarske zadruge kako bi široj javnosti prikazale brojne prerađevine od voća, poput prirodnih sokova od jabuke, domaćih rakija, tavankutskog vina „Liza“ te proizvoda organske proizvodnje.
Uz kulturno-umjetnički program, prodajnu izložbu umjetničkih djela, dekustacija, brojnih suvenira, tradicijskih jela, užitak je bio zagarantiran.
izvor: HKPD Matija Gubec


KUD “Branimir” Nin

KUD Branimir Nin

Kulturno umjetničko društvo “Branimir” Nin osnovano je 1996. godine s osnovnim ciljem brige i unaprijeđenja tamburaške glazbe u Ninu, promociju i isticanje vrijednosti spomenute nematerijalne kulturne baštine Grada Nina, njegovanja narodnih običaja te okupljanja mladeži i građanstva kroz aktivnosti kulturno umjetničkog amaterizma. Povod osnivanja društva bio je formirani tamburaški orkestar pri osnovnoj školi o kojem je valjalo pomnije brinuti i razvijati glazbenu aktivnost na tamburici. Lokalna samouprava od prvih dana osnivanja tamburaškog orkestra pri školi podupire financijskim sredstvima….
Pročitaj više….. →

Kostajnička kestenijada 2016

Kostajnička kestenijada je ove godine po pričanju posjetitelja jedna od najbolje organizanijih i najbolje posječenih. Brojne delicije spravljene od kestena kojim ovaj kraj obiluje mamile su svojim mirisima. Grad koji je dobio ime po kestenu, za vrijem kestenijade posebno oživi, gradom prolaze rijeke posjetitelja od kojih su mnogi došli popularnim Kesten-cugom. Ulicama prolaze srednjevijkovne dame, princeze, prinčevi, vitezovi, ratnici na putu prema starom gradu Zriskih gdje su ukrstili svoje mačeve. Na brojnim štandovima svatko je za sebe mogao naći ponešto, a oni najmlađi pronašli su zabavu u dječijem luna parku. Svake pohvale organizatoru i brojnim volonterima, a da bi ovaj događaj ostao u zapisan pobrinuo se fotograf Josip Hren i svojim fotografijama prenio dio atmosfere daleko izvan Kostajnice.


Bunjevačka elegancija

Narodne nošnje Bunjevaca, a posebno Bunjevki iz Tavankuta članica društva “Matija Gubec” odišu elegancijom koja plijeni pažnju. U rukama dobrog fotografa i pomno odobrane okoline ta se elegancija uspije pretočiti u fotografiju koja plijeni.


Nismo mladi al’ smo lipi

Udruga čuvari pučke kulturne baštine “Tkanica” uz pomoć grada Nove Gradiške i Turističke zajednice održala je manifestaciju “Nismo mladi al’ smo lipi”. U sklopu manifestacije održan je izbor najljepše snaše, baje i para starijih od 35 godina, te revija tradicijskog ruha.
Stručni žiri u sastavu Slavica Moslavac, etnologinja i ravnateljica Muzeja “Moslavine” iz Kutine, gradski vijećnik Borislav Vidošić i direktorica Turističke zajednice Nova Gradiška Dinka Matijević ocijenili su da je najljepša snaša ovogodišnje manifestacije je Sanela Bunikić iz Siča, druga je Sanja Durbek, treća Anica Ivanović. Najljepši baja je Ivan Sebauer iz Čepina, drugi je Goran Didović, treći Goran Valenta, dok je najljepši par Marija i Neven Šimanović iz Donje Zenčine, drugi su Anita Rihtarić iIgor Grgić, treći Ljiljana i Zlatko Sigur.


Slavonski hajduci

Đuro Matić i Nikola Šarić

XVII st.

Tijekom cijele turske vlasti nad Slavonijom od polovice 16. do kraja 17. stoljeća, tj. 1687. godine, u okupiranom području vodile su se stalne borbe protiv Turaka, s većim ili manjim uspjehom. Generacije Hrvata tijekom tih 150 godina bile su svjesne da se treba boriti i kad-tad izboriti slobodu. Borbe su predvodili hajduci i njihove male grupe bile su prava napast za Turke koji se nikada nisu mogli osjećati sigurnima, čak ni u svojim utvrđenim gradovima – Požegi, Virovitici, Cerniku i drugima. Tako su nastale brojne priče i….
Pročitaj više… →

Franjo Matijević

XV i XVI, st.

U Slavoniji se tijekom 17. stoljeća razmahala turska okrutnost nad domaćim hrvatskim stanovništvom. Ono što je najteže padalo narodu bio je turski “danak u krvi”. Tako je 1612. godine požeški paša na očigled naroda silom prikupio 300 dječaka i poslao ih u Istanbul da se odgoje za buduće janjičare. Godinu dana kasnije (1613.) poslao je u sultanov harem u Carigrad 300 najljepših slavonskih djevojaka. Mnogi Slavonci koji su se oduprli takvom haraču završavali bi u tamnici ili bi bili pogubljeni. U tamnici se našao i Antun, ….
Pročitaj više… →

Međunarodna smotra hrvatskog izvornog folklora “Husino 2016.”


Slavna pobjeda – Zauvijek okrunjena slavi slavlje

gospa-sinjskaGodine (1715) navalio je Turčin s ogromnom vojskom na Sinj. Franjevci moradoše ostaviti novosagrađeni samostan i crkvu pod Kamičkom. Jedni pođoše u Split, a sedmorica od njih, uzevši sa sobom i Svetu sliku spremljenu u jedan sanduk, sklone se u tvrđavu, koju je branila mala kršćanska posada. Juriš je počeo 8. kolovoza i ponavljao se često slijedećih dana. Kršćanska je posada hrabro odbijala navalu. Uz njih je bila i zaštita nebeske Kraljice. Kad u gradu saznaju da je među njima sv. Slika, bi naređeno da se ona stavi na oltar sv. Barbare u crkvi sv. Mihovila. Branitelji se tada mnogo uzradovaše i utekoše se Majci Božjoj molitvama i zavjetima. A Marija je dala takvu jakost hrabrim borcima “da se viteški braniše i obraniše”. Dana 14. kolovoza bio je posljednji, opći juriš koji je trajao 3 sata. Kroz to vrijeme redovnici, žene, djeca i ostala čeljad, koja ne bijaše za borbu, molili su s plačem i suzama pred Marijinom Slikom za pomoć. Neprijatelj je bio odbijen, svladan. Suvremeni povjesničar Filipović potpuno je uvjeren da je pobjeda postignuta po zagovoru Majke Božje. On veli: “Da je dakle ovo bilo njezino dobiće, sumlje ne ima; pak i Turci isti posli govorili su da su gledali ……
Pročitaj više….. →

Međunarodni festival “Paralia 2016″

Međunarodni festival “Paralia 2016″ održan u Paralia, Katerini, u Grčkoj, i ove godine ponudio je pregršt raznovrsnosti i ljepotu različitosti. Gostoprinstvo, prekrasan krajolik, nevjerojatan pogled, samo je dio uspomena koji će brojni sudionici i posjetitelji ponjeti doma.


Upoznajmo KUD “Ivan Meštrović” Vrpolje

Rijeka Gacka

Sami početci kulture u Vrpolju javljaju krajem 19. stoljeća dolaskom velečasnog Josipa Wallingera za župnika u Vrpolju, te osnivanjem Društva hrvatske čitaonice, davne 1893. godine. Prva tamburaška sekcija pod vodstvom učitelja Josipa Vajde osnovane je 1900. godine. U tim okvirima nastavlja se razvoj kulturnih sadržaja u Vrpolju sve do ideje o osnutku KUD-a. Nekolicina učenih ljudi, članovi Hrvatske čitaonice, donose odluku o osnivanju KUD-a te na Osnivačkoj skupštini 3. ožujka 1957. osnivaju KUD pod nazivom „Ivan Meštrović“, želeći istaknuti važnost rođenja velikog hrvatskog i svjetskog umjetnika u malom slavonskom mjestu Vrpolju 15. kolovoza 1883. Ideja da se oda……
Pročitaj više….. →

Dan općine Velika Ludina

Dan Općine Velika Ludina i ove je godine bogato obilježen. Manifestacija pod nazivom “Jabuka Crvenika” u organizaciji Voćara i vinogradara Moslavine ponudila je brojne aktivnosti, kako kulturne, tako i zabavne i sportske. Manifestacija je započela Kulturnom večeri na kojoj je predstavljena izložba gospodina Mladena Mitra, te je svoj rad predstavila i gospođa Vesna Stipčić, jedna od najboljih haiku pjesnikinja u Hrvatskoj, nastavila se Svečanom Sjednicom, te nogometnom utakmicom između domaćeg NK Sokol i NK Sesveta. U voćnjaku tvrtke Fragaria, na Bukovcu, održana je proslava početka berbe jabuka, a prve su jabuke ubrali zamjenik ministra poljoprivrede – gospodin Tugomir Majdak, župan Sisačko-moslavačke županije – gospodin Ivo Žinić, te načelnik općine Velika Ludina – gospodin Dražen Pavlović. Zatim se proslava preselila u centar Velike Ludine, u kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupili su nezaobilazni domaći folkloraši iz KUD-a “Mijo Stuparić”, te KUD “Orljava” iz Pleternice, KUD “Ivo Čakalić” iz Kaptola, te KUD “Graničar” iz Križa.Održalo se i natjecanje u roštiljanju, te koncert Prima banda i Maje Šuput. Posljednjeg dana proslave održala se biciklijada, te dječje vatrogasno natjecanje.
Diana Jagodnik


Jesen u Pauriji

10. Folklorni susreti kulturno umjetničkih društava “Jesen u Pauriji” održani su u Dubravcima. Uz izložbu rukotvorina, svojim programom predstavili su se: organizator manifestacije je KUD Paurija, KUD “Dr. Vinko Žganec” Vratišinec iz Međimurske županije, KUD “Ivan Goran Kovačić” Beravci iz Brodsko – posavske županije, KUD “Sveti Antun” Pokupska dolina, “Primorski dolac” iz Splitsko – dalmatinske županije, “Sveti Antun” Zadobarje te KUD Brinje iz Ličko – senjske županije. Po završetku raznovrsnog programa KUD-a, započelo je natjecanje u starim seoskim poslovima. „To su vrlo zanimljive igre kojima želimo prikazati neke zaboravljene poput žaganja drva na jarcu ručnom žagom, ručnog mrvljenja kukuruza, nošenja vode na glavi ili izvlačenje vina na hebar, koliko tko u jednom dahu može izvući vina iz lajta.“ ističe organizator.


Banova u srcu

Ove godine održana je 9. manifestacija Banova u srcu, a ujedno i 45. godina KUD-a „Banova Jaruga. Muzej Moslavine Kutina povodom ove obljetnice priredio je izložbu pod nazivom „Banova i ta tvoja sela“ autorice Slavice Moslavac. Brojni posjetitelji uživali su u izložbi i bogatom programu, a nastupili su; Limena glazba, Mali folklor KUD-a Banova Jaruga, Djeca Osnovne škole Banova Jaruga, KUD Repušnica, Matica Slovačka Orava Međurić, KUD Sveti Juraj Draganić, Muška vokalna skupina Sinovi atara, Folklorni ansambl Petrinjčica, Česka beseda Međurić, KUD Valentinovo Zagreb, Vokalna skupina Rusalke, Folklorni ansambl Isula Ivanich i KUD Sunjska Greda.


Dan Sloge – Greda Sunjska

I ove godine Greda Sunjska odisila je mirisima prošlosti, tradicije i kulture. Uz mimohod kroz selo, ples, zabavu i sve ono što krasi obljetnice folklornih društava. Bogata etno izložba mještanina Mije Matkovića-Tomaca sa preko 2000 eksponata mnoge je vratila u dane mladosti, a mladi su imali priliku vidjeti tradicionalne alate i pomagala iz Sunjske Posavine. Bogato ukrašene kuće, dobrodošlica domaćina/ce, vesela povorka folkloraša, kulturno-umjetnički program, modna revija udruge “Gredske sneje”, pokazatelj je dobre organizacije, rada i sloge.


Legenda o Cresko-lošinjskom arhipelagu

Hrvatske legende

Jedna od najvećih pustolovina Staroga svijeta, ona u kojoj su Argonauti tragali za Zeusovim Zlatnim runom, prema legendi, na neki je način odgovorna i za nastanak Cresko-lošinjskog arhipelaga. U antičko doba Cres i Lošinj bili su jedan otok te su manjim okolnim otočićima činili otočje koje se zvalo Apsyrtides. Nastanak ovih kvarnerskih otoka datiran je u vrijeme oko 25 000 godina prije naše ere. Pretpostavlja se da je do razdvajanja Cresa i Lošinja došlo za vrijeme Rimljana, koji su prokopali kanal u Osoru. Otočje Apsyrtides je dobilo ime po Apsyrtu, sinu kralja Ejeta iz Kohilde. I tu počinje pradavna legenda o nastanku Cresko-lošinjskog arhipelaga koja kaže:
Pročitaj više….. →

Susreti naroda i kultura

Mimohodom kroz Sikirevački šor upriličena je završna ceremonija ovogodišnjih “Susreta naroda i kultura”. U Sikirevcima se ove godine okupilo sedam folklornih skupina iz Hrvatske, Poljske i Mađarske. Brojni posjetitelji uživali su multikulturnoj raznolikosti narodnih nošnji, pjesama i plesova. Posebno je bilo na misi u župnoj crkvi sv. Nikole gdje se pjevalo na hrvatskom, poljskom i mađarskom. Potrebno je napomenuti da je manifestaciju „Susret naroda i kultura“ prije 19 godina pokrenula Zajednica udruga u kulturi “Družina – čuvari tradicije hrvatskih obiteljskih zadruga”, a već dvanaestu godinu organizatori su općina Sikirevci i KUD Sloga iz Sikirevaca.


Internacionalna smotra folklora – Ohrid 2016

Najviši grad Ohridskog jezera, grad Ohrid ugostio je brojne folkloraše na internacionalnoj smotri folklora “Macedonian Sun”. U “Gradu svjetlosti”,”Besmrtnom gradu, na mitskom Balkanu”, “Čarobnom brdu Makedonije”, “Balkanskom Jeruzalemu”, (neki od naziva za Ohrid) uživali su brojini posjetitelji kao i izvođači. Ako govorimo o očuvanju kulture i tradicije tada je Ohrid više nego idealno mjesto za folklorne susrete.


Starinsko žensko češljanje i opremanje glave

Element u tradicijskom obrascu odijevanja koj i bitno razdvaja tipove i inačice narodne nošnje jest žensko oglavlje koje podrazumijeva način češljanja i opremanjaglave. Njime su se, uz manja odstupanja, u svim kulturnim područj ima Hrvatske najrječitije iščitavale sve one statusne promjene
kroz koje je žena prolazila tijekom života. Po njemu se prepoznavala djevojčica od djevojke udavače, mladenka, mlađa udana žena od starije, udovica. Osim određenja statusa i životne dobi, ono je upućivalo na lokalnu, regionalnu, nacionalnu, a ponegdje i vjersku pripadnost. Unutar svakog kulturnoga područja razlikovala su se svakodnevna, svečana……
Pročitaj više… →

Velika Gospa u Chicagu -kroz povijest

Velika Gospa

Ako nekome u Chicagu spomenete riječ “Hrvati”, prvo što će vam odgovoriti bit će “Velika Gospa”. Doista, ovdje biti Hrvat i Velika Gospa idu ruku pod ruku. Hrvatima je Velika Gospa ono sto je Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov dan.

Izvorno, Velika Gospa potječe iz Sinja, dalmatinskog gradića u Hrvatskoj. Znamo iz povijesti kako je barbarska turska vojska 1715. napadala na grad Sinj želeći ga osvojiti, nakon što je nedavno bio istrgnut iz njihovih ruku. Turci su se u to vrijeme još uvijek nadali da mogu osvojiti Beč i ozbiljno zaprijetiti čitavoj kršćanskoj Europi. Prestrašeni puk u Sinju, ne mogući se uzdati u svoju vlastitu oružanu snagu pred brojnijim i moćnijim neprijateljem, obratio se molitvama za pomoć čudotvornoj Gospi Sinjskoj, koje su sliku sa sobom nedavno donijeli bježeći pred Turcima iz ramskog kraja. Čitavu noc 14. kolovoza mnoštvo je vjernika usrdno molilo pred čudotvornom slikom Gospinom nazvanom “Gospa od milosti”. Slijedećeg jutra (15. kolovoza, na dan Uznesenja BDM) na nebu se pojavila prelijepa gospođa, u kojoj je svatko prepoznao Majku Božju. Turski su se vojnici počeli razbolijevati, više nisu bili u stanju pregaziti rijeku Cetinu prema Sinju, te su se morali povući natrag. Možemo stoga reći da je turski napad odbijen samo uz intervenciju nebeske Zaštitnice: moćna turska vojska dala se u bijeg. Više nikada se Turci nisu povratili u Sinj, niti je njihovo kopito pregazilo planinu Kamešnicu. …….
Pročitaj više… →

BARE PRŠLJA, POUGARSKI KOSIBAŠA 2016.


HKUD Pougarje

Kažu da je bolje da izumre selo nego običaji, dobro je znana poslovica, a u slučaju našeg Pougarja, nema više straha za donja sela, ona su odavno iselila, ali na sreću ne i naši običaji, koje ovi marljivi ljudi, gaje negdje dalje od rodnog zavičaja u njihovom novom selu Daruvarskom Brestovcu i prijateljskoj općini Končanica, kod grada Daruvara u susjednoj R.Hrvatskoj, gdje su se naselili i gdje najveća skupina iseljenih Pougaraca živi. Jučer smo posjetili Bilogorski kraj i uvjerili se, da Pougarci i dalje zajedno rade, druže se i dišu kao jedan. Posebno kada je riječ o smotrama folklora, pougarskom načinu života i običajima, koje dostojanstveno gaje i prezentiraju, gdje god nastupaju, te tako čuvaju svoje starine, tradiciju od zaborava.
Iako relativno mlado HKUD Pougarje, koje je osnovano 21.11.2009. godine od kad uspješno djeluju pod vodstvom skladnog bračnog para Ivke i Slobodana Pejčina iz Zapeća. Treba istaći da ovo KUD-o osim folklora i zabavnih nastupa, među raseljenim pougarcima baštini dvije tradicionalno najpoznatije Manifestacije, osim organiziranja tradicionalne međunarodne Koševine, redovito sazivaju i uspješno održavaju šestu godinu za redom zimsko pougarsko Silo u općini Končanica………
Pročitaj više… →

KUD “Savski lugovi” Crkveni Bok

Savski lugovi

Društvo je osnovano 1945. godine pod nazivom „Prosvjeta“, zbog ukidanja istoimenog naziva 1972. godine početkom 1974. odlukom skupštine društvo mjenja naziv u KUD „Savski lugovi“ Crkveni bok i nastavilo sa tradiciom očuvanja narodnih običaja i plesova sve do početka domovinskog rata 1990.-e godine. Nosili su specifičnu narodnu nošnju koja se bazirala na tri osnovne boje, crvena, crna i žuta. Ženska nošnja je tkano platno u četiri nita, produženo armaturom od žutih vlakana (donji dio je mogao biti i od jednoličnog, ormalnog platna), lajbek ili benka od crnog štofića, čarape bik klječane crne boje sa crvenim ornamentima, marame na glavi su bile bijele (udane žene) i crvene (neudane žene). Nošnje su sadržavale i „toke“ (dugmad) rađene od dukata više radi ukrasa. Muška nošnja je bilo bijelo tkano platno….
Pročitaj više… →